Dodaci prehrani za ljepotu


Ljepota je danas velikim dijelom izjednačena s mladošću, a biti lijepa znači nemati bore, imati sjajnu i zdravu kožu i blistav ten. U postizanju tih zahtjevnih misija, uz pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost i dovoljno odmora, od pomoći mogu biti i dodaci prehrani. Farmaceutska i prehrambena industrija brzo su prepoznale novu tržišnu nišu i sve više razvijaju posebnu kategoriju funkcionalne hrane i dodataka prehrani koja je usmjerena na usporavanje vidljivih znakova starenja. Potražnja za anti-aging supstancama porijeklom iz hrane i bilja u iznimnom je porastu, a sastojci koji su posebno popularni u ovom segmentu su antioksidansi, probiotici, omega-3 masne kiseline, soja i koenzim Q10. Značajno mjestu zauzimaju i fitohemikalije porijeklom iz hrane s potencijalnim djelovanjem na starenje, a u tom se smislu u literaturi često spominju antocijani, kurkumin, flavonoidi, izoflavoni, likopen, ružmarinska kiselina, karotenoidi i polifenoli. To su sastojci koji imaju povoljno djelovanje na probavni i imunološki sistem te ometaju upalne i degenerativne procese u organizmu. Ipak, anti-aging dodaci prehrani najveću su primjenu pronašli u dermatologiji, budući da se najvidljiviji znakovi starenja pojavljuju na našem najvećem organu – koži, u obliku bora – najvećih izdajica moderne zlatne generacije. Takvi dodaci prehrani često se nazivaju i nutraceuticima (nutra = hrana; ceutical = označava posjedovanje svojstava medicinskog proizvoda). Izazov u ovom polju u budućnosti leži u kombiniranju strateške upotrebe kozmeceutika i nutraceutika u svrhu intervencije u biološke procese starenja kože i druge degenerativne promjene na koži. I iako je ta kategorija dodataka prehrani tek u zečecima, interes je velik i projekcije su da će se ubrzano razvijati. Ipak, još uvijek nije moguće zaustaviti učinke starenja, no neki od biohemijskih mehanizama razjašnjeni su naučnim studijama, a važnu ulogu u tim mehanizmima mogu imati biološki aktivni spojevi prirodnog porijekla. Kada se razmatra povoljan učinak prehrane i prirodnih tvari u obzir valja uzeti i okolišne, hronološke i hormonalne čimbenike. Jedan od najznačajnijih okolišnih čimbenika koji potiče proces starenja je oksidacija biomolekula u kojoj važnu ulogu imaju reaktivni kisikovi spojevi (slobodni radikali) koji između ostalog uzrokuju i starenje kože.