Ishrana djeteta

Sve što se daje dojenčetu, a nije mlijeko, smatra se dohranom. U prvoj godini života bebe rastu brže nego ikada kasnije u životu, pa u dobi oko 4 mjeseca udvostruče tjelesnu težinu, a do prvog rođendana utrostruče. To ukazuje na važnost kvalitetne ishrane u prvoj godini života, jer ona direktno utiče na zdravlje, rast i razvoj djeteta.

Dohrana počinje od 6. mjeseca starosti
Dojenje je najbolji način ishrane od rođenja do 6 mjeseci, a dalje uz dohranu tokom prve i druge godine života. Svojstvo majčinog mlijeka da podrži ne samo zdrav rast, već i kognitivni razvoj i dugotrajno zdravlje, pružili su neoboriv logički temelj novih standarda – dojenu djecu. Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF su 2002. godine razvili Globalnu strategiju ishrane dojenčadi i male djece koja ističe dojenje kao idealnu hranu za zdrav rast i razvoj dojenčadi i preporučuje dohranu sa 6 mjeseci starosti. U dobi od 4 do 6 mjeseci dojenče je sposobno prihvatiti drugu hranu osim mlijeka. Rana dohrana ne donosi nikakve prednosti, dapače, povećava rizik od alergija, a nakon 6 mjeseci samo mlijeko više ne može zadovoljiti potrebe djeteta. To je period u kojem kod mnoge djece nastupa nepravilna ishrana. Stoga je potrebno u dječiju ishranu uvoditi primjerene, prilagođene i zdrave dopunske namirnice, kako bi se osigurao prikladan prelaz sa dojenja na potpunu porodičnu ishranu. Redoslijed uvođenja namirnica u najvećoj mjeri ovisi o tradiciji. U zapadnim zemljama započinje se žitnim kašicama, pa se onda uvodi voće i povrće, dok je u našem podneblju uobičajeno dohranu započeti sa kašicama od voća i povrća.

Kako hraniti dojenče?
U uzrastu od 6 mjeseci dojenče dobro kontrolira držanje glave, pokušava aktivno uhvatiti predmete oko sebe, zainteresirano je za okolinu. Prilikom hranjenja, bebu treba staviti u sjedeći položaj (stolica, nosiljka) i gledati licem u lice. Atmosfera treba biti opuštena i drugi članovi porodice mogu jesti u isto vrijeme. Nova hrana se uvodi u malim količinama (nekoliko kašičica), postepeno i uvijek samo jedna vrsta, u vrijeme budućih glavnih obroka, a nakon završenog podoja. Navikavanje na novu hranu treba trajati nekoliko dana. Pojedinačno uvođenje namirnica omogućiti će da lakše utvrdite da li beba podnosi neku vrstu hrane ili ne (moguće reakcije su osip, proliv, zatvor, povraćanje). S obzirom na to da se dijete susreće prvi put sa novim okusom hrane, ne treba ga prisiljavati da jede te u slučaju odbijanja, pokušajte narednog dana, ali sa istom vrstom hrane. Kada dijete jede, to nije za njega samo uzimanje hrane, nego i vrijeme kada mu se posvećuje pažnja i kada otkriva nešto novo. Novorođenče već po rođenju ima razvijen osjet za četiri osnovna okusa: slatko, gorko, slano i kiselo. Kako dijete raste, tek kasnije ono uči promatrati i osjećati svijet oko sebe. Hrana mu se može svidjeti ne samo zbog okusa, već i izgleda, pa i o tome treba voditi računa, posebno kada je dojenče starije od 9 - 10 mjeseci. Prilikom hranjenja, prilagodite se brzini svoje bebe, pokažite puno strpljenja za bebino navikavanje na novi okus i novi osjećaj u ustima. Strpljivo sačekajte da samo otvori usta, ne odvraćajte djetetu pažnju od hrane kroz igru da bi se navelo da pojede što više. Nemojte često nuditi hranu koju ono naročito voli, jer postoji mogućnost da mu dosadi. Vodite računa o znacima da je dijete sito: ako ispljune više hrane nego sadržava zadnja kašičica, zatvara usta ili okreće glavu, tada završite obrok.