Vitamin C

Vodeći ubojica u Sjedinjenim Američkim Državama – stanje koje medicinari zovu „srčana bolest“ ili „okluzivna kardiovaskularna bolest“ – zapravo je skorbut nižeg stupnja. To je činjenica koju moderna medicina sve teže negira. Srčana bolest je pogrešno ime. Bolest je karakterizirana krastolikim tvorevinama koje polako rastu na stijenkama krvnih žila. Ovaj temeljni proces smanjuje dotok krvi u srce i druge organe, što dovodi do angine (srčanog grča), srčanog udara i moždanog udara. Ispravan naziv za ovaj bolesni proces je „kronični skorbut“, supklinički oblik klasične bolesti nedostatka vitamina C. Pravu prirodu ove bolesti je početkom 1950-ih identificirao kanadski tim pod vodstvom G. C. Willisa, dr.med. To otkriće je krajem 1980-ih potvrdio tadašnji vodeći svjetski znanstvenik, dr.Linus Pauling (1901-1994). Pauling je upozoravao svijet svojim predavanjima, pisanim radovima i video materijalima nakon što su on i njegovi suradnici proveli pokuse koji su potvrdili Willisova otkrića. Do današnjeg dana, ta upozorenja nisu nikada doprla do medija glavne struje. Štoviše, kardiologe poučavaju, i oni rutinski govore svojim pacijentima, da ne postoji nikakva veza između vitamina C i srčanih bolesti, i da nema nikakve koristi od vitamina C u dozama puno višim od beznačajne RDA (preporučene dnevne doze). Sa znanstvenog gledišta, ako liječnik ili bilo ko drugi pokuša osporiti pravu prirodu kardiovaskularnih bolesti, mora biti u stanju navesti pokuse koji pobijaju Pauling/Willisovu hipotezu o kroničnom skorbutu. Takvi pokusi nikada nisu objavljeni. Od Paulingovog posljednjeg upozorenja prošlo je 12 godina. Profesori farmakologije Steve Hickey i Hilary Roberts, u njihovoj nedavno objavljenoj knjizi Ascorbate: The Science of Vitamin C (2004), dokumentiraju nevjerojatnu činjenicu da nikada nisu objavljeni rezultati nekog nezavisnog pokusa s ciljem testiranja Paulingove hipoteze (osim jednog s puno nižim dozama koji je proveo Paulingov bliski suradnik dr. Matthias Rath). Nama je poznato samo jedno kliničko istraživanje na ljudima koje je bilo pažljivo osmišljeno tako da testira Paulingovu hipotezu o visokim dozama. Istraživanje je provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu na 200 ljudi kroz razdoblje od tri godine (1997-2000), a rezultati su potvrdili Paulingovu teoriju i terapiju. Pa ipak, studija dr. Kalea Kentona dosad se nije pojavila u medicinskim časopisima. Hoće li divovska farmaceutska industrija, suočena s ovim činjenicama, preživjeti, ili će kolabirati u 2005? Kraj suzbijanja vitamina C razotkrit će restrikcije Codexa Alimentariusa u pravom svjetlu: kao sredstvo za podržavanje jedne industrije koja ima malo razloga ua postojanje u svom sadašnjem obliku. Javnost počinje uviđati da je najprofitabilnija industrija na svijetu zapravo kula od karata. Njeni najprofitabilniji proizvodi u najboljem su slučaju beskorisni, a u najgorem opasni. Lijekovi na recept stvaraju potrebu za drugim lijekovima. Tajna koja će doći glave farmaceutskoj industriji je da se najbolje zdravlje postiže uzimanjem visokih doza vitamina C i izbjegavanjem otrovnih lijekova na recept kao da vam o tome ovisi život. Kanadski liječnici dokazali su da nedostatak vitamina C uzrokuje bolest poznatu pod imanom „ateroskleroza“. Ti liječnici otkrili su da se bolest javlja kod 100% životinjskih pokusnih subjekata kojima je uskraćen vitamin C i koje ga same ne sintetiziraju. Nadalje, ti kanadski pioniri pokazali su da je sam vitamin C dovoljan za povlačenje ateroskleroze kod laboratorijskih životinja. (G.C.Willis, „The Reversibility of Atherosclerosis“, Canadian Medical Association Journal, sv.77, 15.srpnja 1957. str. 106-109). Tim je proveo slična istraživanja na ljudima. Rezultati, iako nisu bili konačni, pokazivali su smanjenje aterosklerotskog plaka kod jedne trećine ljudskih subjekata. Treba istaknuti da se radilo o istraživanju malih doza, ne većih od 1.500 mg dnevno. Znanje da su srčane bolesti oblik skorbuta bilo je zataškavano od vremena kada je prvi niz Willisovih članaka objavljen u časopisu Canadian Medical Association Journal početkom 1950-ih. Neobjašnjivo, od 1950-ih do danas nijedan članak koji bi govorio u prilog vitaminu C i njegovoj vezi sa aterosklerozom nije se pojavio u nekom uglednom medicinskom časopisu koji je popularan među liječnicima. Buduće kardiologe uči se da nema nikakve veze između unosa vitamina C i srčanih bolesti, i da je nadriliječništvo tvrditi drugačije. Te tvrdnje čine se opravdanim zato što nedostaju izvještaji o takvim istraživanjima. Ali kao što je stručnjak za vitamin C i profesor farmakologije dr. Steve Hickey istaknuo prilikom dopisivanja e-mailom u prosincu 2004, svaki kardiolog mogao je i sam provesti ta istraživanja. „Vremena se mijenjaju i medicinska profesija je podbacila time što u posljednjih 50 godina nije provela potrebne pokuse. Budžet, recimo, samo NIH-a (Nacionalnog instituta za zdravlje) veći je od 27 milijardi dolara, ali u posljednjih 50 godina nitko nije ponovio rana istraživanja u vezi sa vitaminom C i srčanim bolestima, koja je za sitan novac mogao provesti skoro svaki kardiolog“, piše dr. Hickey. „Kako su Pauling i drugi promovirali askorbat kao lijek za srčanu bolest, čini se besmislenim da mogući lijek za najgoreg ubojicu u razvijenim zemljama ( aterosklerozu) nije opovrgnut. Za znanstvenika iz bilo koje druge discipline, ovaj nedostatak zanimanja bio bi bizaran. Činjenica je da su provedeni pokusi na životinjama, i rezultati pokazuju da askorbat štiti od ateroskleroze i može ju liječiti. Postoje neki dodatni dokazi iz istraživanja na ljudima koji su u skladu s ovom interpretacijom. Zašto onda nisu provedena istraživanja na ljudima? Ili, mogli bismo upitati, ako su provedena, jesu li rezultati zataškani? Paulingovi protivnici, kao i farmaceutske kompanije, voljeli bi vidjeti da je Paulingova hipoteza diskreditirana“, zaključio je dr.Hickey. „Zašto niko nije izvijestio o pokusima?“