Bijeli ili smeđi šećer?

Često se mogu čuti tvrdnje da je smeđi, takozvani sirovi ili neprerađeni, šećer zdraviji zbog većeg sadržaja prirodnih tvari. Istina je da on sadrži više minerala, ali i zaostale tvari iz polja šećerne trske. Smeđi šećer je također podvrgnut procesu prerade od šećerne trske do gotovog proizvoda, ali on se prerađuje do nižeg stupnja, odnosno do odvajanja melase od sirovog šećera. Šećerni sirup ili melasa je ljepljiva, smeđa tekućina koja sadrži plijesni, bakterije, zemlju te ostale otpadne tvari koje se odvajaju od gotovog šećera. Za dobivanje potpuno pročišćenog bijelog šećera, sirovi šećer odlazi na daljnju obradu gdje se ispire, otapa, kuha i rekristalizira po nekoliko puta, čime se gubi preostala smeđa boja i mineralni sastav, a ostaje čista saharoza. Ovisno o daljnjem stupnju prerade ili neprerade sirovog šećera, nastaje smeđi šećer koji varira bojom i teksturom. Što je on tamniji, manje kristaliziran i vlažniji, to je manje prerađen, i stoga sadrži više melase. Danas se na tržištu mogu naći smeđi šećeri koji se od bijelog razlikuju samo nešto tamnijom bojom. Takvi proizvodi dobiveni su bojanjem rafiniranog bijelog šećera melasom, stoga treba biti oprezan kod odabira. Može se zaključiti da sirovi, smeđi šećer u odnosu na bijeli, sadrži manje saharoze zbog prisustva ostalih sastojaka, a samim tim i manje kalorija, što ima određeni značaj ako koristite veće količine šećera. Obzirom da su manje prerađeni šećeri karakterističnog, punijeg okusa od bijelog, odabir također ovisi i o osobnom ukusu.