Dragušac i njegova ljekovitost

Koristi se u kuhinji kao salata i kao začin. Raste divlji uz rijeke, potoke i izvore, zove još i vodeni ili divlji hren. Izmrvljeni listići imaju oštar miris, a ukus im je gorkast, podsjeća na rotkvicu. Može da se gaji u posudi s vodom, kao vodena kultura. Listiće treba brati prije cvjetanja, a treba ih upotrebljavati samo svježe. Salata od dragušca s limunovim sokom ukusan je i osvježavajući prilog uz pečenja i prženu hranu. Isjeckano svježe lišće dragušca može da zamjeni peršun u zelenoj i salati od paradajza, supama, zatim, za posipanje prženog kromira, kao namaz za hljeb, a njime se može posuti i puter ili švapski sir. Dragušac podstiče lučenje želudačnih sokova i poboljšava varenje. Djeluje i kao diuretik (podstiče izlučivanje mokraće), pa povoljno utiče i na razmjenu materija. Potočarka ili dragušac - ima vrlo pikantan ukus. Dodaje se kao dekoracija supama i salatama. Može se uzgajati u malim posudama čak i na terasi.