Hrana i rok trajanja?
Kad salati ili blitvi “padne” lišće, banana dobije smeđe mrlje, a jabuka polako počne trunuti, nema sumnje da se radi o hrani kojoj je prošao rok trajanja. Svaka imalo vještija domaćica brzo će vidjeti jesu li meso i riba svježi ili ne čak i kad nema promjene mirisa. “Ugasla” boja smanjit će nam želju za slasnom šniclom ili ribom na gradele. Pogled na datum do kojega treba potrošiti sir, jogurt ili mlijeko daje nam sigurnost da ono što kupujemo neće ostaviti posljedice na naše zdravlje, piše Jutarnji.
Sve u svemu, uz to je li nešto skupo ili nije, naša odluka o kupovini nerijetko ovisi upravo o tome je li ono što kupujemo svježe i je li proizvodu možda prošao rok trajanja. Naime, nerijetko smo uvjereni da ono čemu je prošao rok valjanosti i za samo jedan dan postaje opasno za zdravlje. Je li zaista tako? Stručnjaci kažu da to ovisi o vrsti i sastavu hrane, ali i o načinu čuvanja.
U supermarketima ćemo nerijetko na svježem mesu, čokoladi ili keksima vidjeti naljepnice - sniženo zbog kratkog roka trajanja! Cijena je tada i do 50 posto niža od uobičajene. Slično se događa i s povrćem “na sniženju”.
Ne pogleda li se bolje, zna se u tim vrećicama “po sniženoj cijeni” kupiti mačak u vreći jer kako se više od polovice treba baciti, kupovina može ispasti vrlo skupa. Jednom riječju, kad kupujemo jeftinije jer je “kratki rok trajanja”, valja dobro otvoriti oči, osobito ako se radi o mesu, voću i povrću.
Puno manji rizik je kupiti, primjerice, tjesteninu koja je pri kraju valjanosti ili neki dvopek jer je riječ o hrani kojoj dva, tri ili deset dana “viška” neće previše smetati.
S jajima, mesom ili kolačima to nije slučaj čak i kad ih čuvamo u frižideru jer i tada imaju ograničen rok trajanja.
Stručnjaci upozoravaju da čak sa sniženom temperaturom u zamrzivačima enzimski i mikrobiološki procesi ne prestaju, premda se odvijaju nešto sporije. Riječ je o tome da i tada dolazi do promjena na mastima, bjelančevinama i ugljikohidratima, premda smo uvjereni da “smrzavanje” zamrzne i taj proces.
Istina, nerijetko proizvođači na ambalažu stave minimalni rok trajanja proizvoda, a ne maksimalni pa se može očekivati da se ono što smo kupili danas, a za tri dana bi trebalo završiti u smeću, može pojesti i peti dan te da se ne dogodi ništa dramatično.
Istina, može nam se dogoditi da proizvod koji još ima i mjesec dana valjanosti bude pokvaren kad ga otvorimo. Najčešće se radi o lošem skladištenju, primjerice na previsokim temperaturama, ali i to je još jedno upozorenje da ništa ne možemo uzeti zdravo za gotovo.