Kumin u kuhinji

Kumin ima vrlo aromatičan, opor, gorak i prodoran okus, no ujedno daje i blago slatku i zemljastu notu. Iako izgledom podsjeća na kim, po okusu se potpuno razlikuju. Plod sadrži do četiri posto eteričnog ulja. Kumin u kuhinji U mješavinama začina poput garam masale, panch phorona i curry praha U brojnim indijskim jelima, obično prženim jelima u kombinaciji s korijandrom U sjevernoafričkim, arapskim i meksičkim jelima S kus-kusom, u jelu tangine, s mahunarkama, mrkvom, rižom, kupusom, keljem, bundevom i patlidžanima Za falafel i humus Zahljeb, peciva i kolače Za ljuto začinjena jela s curryjem, rague, supe i salate U čiliju s mesom (chilli con carne) Za jela od ribe, peradi, janjetine i svinjetine U kobasicama i siru U umacima chutney i hladnim umacima Kumin treba koristiti umjereno jer je intenzivan. Ako se prije uporabe poprži na tavi bez dodatka masnoće, poprimit će pomalo orašast i blaži okus. Povijest Kumin potječe iz zapadne Azije i ima veoma dugu povijest. Pronađen je među pogrebnim artefaktima u piramidama što dokazuje da su ga Egipćani poznavali pred više od 5000 godina. Imao je važnu ulogu među začinima antičke grčke i rimske kuhinje. Također je bio vrlo popularan u srednjem vijeku, a iz tog razdoblja i potječe naziv „rimski kumin“. U vrijeme Karla Velikog smatralo se da je kumin talijanska inačica kima te se sadio u svim samostanskim vrtovima. No pokušaj uzgoja nije uspio jer je kuminu potrebna topla klima pa ga je bilo potrebno uvoziti.