Crni kumin - ćurekot

Crni kumin - (Nigella sativa)

Drugi nazivi - Pravi crni kumin, čurekot, ćurukot

Historija - Crni kumin potječe iz zapadne Azije, južne Europe i Srednjeg istoka. U Europi se uzgajao u samostanskim vrtovima i bio je omiljen do 17. stoljeća, nakon čega je zaboravljen. S jačanjem trenda orijentalnih i azijskih jela i crni kumin ponovo postaje značajan, pogotovo kao začin za pogače. Glavne zemlje uzgajivačice su Indija, Turska i Egipat. Vrsta crnog kumina Nigella damascena koja je kod nas poznata i kao „djevica u zelenilu“, „Gretica u grmlju“ ili „Greta u žbunju“ bliski je srodnik vrsti Nigella sativa, ali se ne koristi kao začin, nego sadi kao ukrasna biljka. Ćurekot ili ćurukot ili crni kim koji nosi latinski naziv Nigella sativa je cvjetna biljka porijeklom iz jugozapadne Azije, koja s kimom nije u srodstvu. Pravi ćurekot je jednogodišnja zeljasta biljka. Naraste do 40 cm. Ima nazubljene, perjaste listove i svijetloplave cvjetove. Ćurekot se može naći u južnoj Evropi, zapadnoj Aziji, Indiji i sjevernoj Africi. Srodna biljka, poljski crni kim mogao se, kao korov, naći na poljima srednje i sjeverne Evrope. Danas je, uz druge, na listi skoro iskorijenjenih biljki. Egipatski “el-bereqa” ćurekot je jedna od najranijih kultiviranih biljaka čovječanstva. U zemljama Orijenta koristi se više od 2.000 godina kao ljutkasti začin i u medicini. Okusom podsjeća na sezam i kim. Njegovim sjemenkama se, naročito u azijskim zemljama, posipaju peciva. Tamo je poznat pod imenom “black onion seed” (sjeme crnog luka). U Evropi ova biljka stiče veliku popularnost u Srednjem vijeku, nakon što je 1031. godine izašla zbirka islamskog filozofa i ljekara Ibn Sina (poznatijeg pod latiniziranim imenom Avicenna) sa naslovom “Knjiga za liječenje duše”. Ibn Sina, pored ostalog, opisuje izvanredno dejstvo ćurukota za održavanje zdravlja.

Upotreba i ljekovita svojstva
Tek u skorije vrijeme ova biljka je novootkrivena od strane liječnika alternativne medicine, imunologa kao i raznih farmaceutskih kompanija. Dragocjena svojstva ćurekota poznata su još iz davnina, pa je cijenjen u mnogim kulturama širom zemaljske kugle. Koristi se u liječenju različitih bolesti, kao što su probavne tegobe i nadimanje, oslabljene funkcije jetre, migrena, za jačanje vitalnosti organizma, protiv iscrpljenosti i upala. Poboljšava probavu i apetit, pospješuje znojenje i obara tjelesnu temperaturu. Odstranjuje parazite (gliste), dobar je lijek protiv bakterijskih, gljivičnih i virusnih oboljenja i krvarenja (epistaksa i hemofilija), te kancerogenih oboljenja. Smanjuje nivo šećera u krvi, diuretik je, pospješuje lučenje mlijeka kod dojilja, reguliše hormone rasta, dobar je za snižavanje kolesterola u krvi, liječenje upala nosnih šupljina, suhog kašlja, bronhijalne astme i gripe. Koristi se i kao afrodizijak. U nekim zemljama somuni su obavezno posuti ćurekotom.

Ćurekot ulje
U upotrebi je i ulje dobiveno od sjemenki hladnom destilacijom. Čisto ćurekotovo ulje se u narodnoj medicini i sve češće u školskoj medicini koristi u liječenju alergija neurodermitisa, psoriasisa, za reguliranje imunološkog sistema, protiv astme, kod kemoterapije za ublažavanje neželjenih posljedica, kod probavnih problema, visokog krvnog pritiska ili u veterinarstvu. U indijskoj narodnoj medicini važi za sredstvo koje ublažava teškoće u doba trudnoće. Flaširano se može naći u biljnim apotekama. Dobrog kvaliteta je hladno-presano egipatsko ulje ćurekota (Al-Baraka-kvalitet). U srednjoj Evropi se gaji u Austriji (donja Austrija) i presovano ulje je visokog kvaliteta. Zasijane površine su ograničene. Kliničko djelovanje još nije dokazano.

Botanički podaci
Crni kumin pripada porodici žabnjaka i bliski je srodnik maka, ali ne i kima, kumina (čak ni njegovih crnih varijeteta), crnog sezama ili luka. Biljka je jednogodišnja i naraste do pola metra. Ima bijelo – plavi cvijet i sivo – zelene, peraste listove. U sjemenoj čahuri koja podsjeća na čahuru maka nalaze se crne, trokutaste ljevkaste sjemenke bez sjaja koje se osušene koriste kao začin.

Okus
Crni kumin gotovo nema miris, ali mu je okus aromatičan, orašast, blago slatkast, gorak i pomalo ljut, podsjeća na mak, origano i pomalo na papar. Sjemenke sadrže gotovo trećinu eteričnog ulja.

Crni kumin u kuhinji

• za indijske (z. B. naan) i orijentalne kruhove i pogače
• za indijska jela s mahunarkama, jela s lisnatim i korjenastim povrćem, patlidžane ili bundeve, često kao sastojak mješavine začina
• za ukiseljeno povrće
• za juhe, umake i jela sa sirom

Crni kumin se prije uporabe u svojstvu začina najčešće suši ili prži na ulju kako bi mu se pojačala aroma.