Crveni biber

Crveni biber - (Schinus terebinthifolius)

Drugi nazivi - Ružičaste bobice, brazilski/peruanski biber, ružičasti biber, plodovi schinusa

Historija - Brazilsko stablo bibera ili stablo schinusa potječe iz Brazila. Prve su biljke došle u Europu u 16. stoljeću. Sredinom 19. stoljeća stablo schinusa je kao ukrasno stablo uvezeno u Floridu. Danas najveći dio crvenog bibera potječe s otoka Réuniona.

Botanički podaci - Crveni biber raste na brazilskom stablu bibera koje nije srodno s biberom, nego pripada u porodicu rujevki. Zimzeleno stablo može narasti do 9 metara i ima sićušne bijele cvjetiće iz kojih se razvijaju zelene bobice. Nakon dužeg sazrijevanja postaju crvene boje. Kao začin upotrebljavaju se osušene bobice. Crveni biber ne smije se pomiješati s pravim, zrelim crvenim biberom koji se gotovo i ne može nabaviti.

Okus - Crveni biber ima sladak, aromatičan okus sličan terpentinu, blago drvenast i sličan borovici. Crveni biber nije ljut. Puna se aroma razvija tek kada se zrnca samelju.

Crveni biber u kuhinji

• kao sastojak šarenih mješavina bibera
• za dekoraciju
• za ribu, plodove mora, šparoge i svijetle umake
• za deserte i čokoladu

Crveni biber nije zamjena za biber.

Crveni biber treba dozirati u malim količinama.