Ishrana gojazne djece

Debljina ili pretilost jedan je od najznačajnijih javnozdravstvenih problema u svjetskim razmjerima. Ključna strategija u kontroli epidemije pretilosti je prevencija uvođenjem zdravog načina ishrane i usvajanjem zdravih životnih navika koju treba započeti već kod malog djeteta. Stav da je debelo dijete zdravo dijete te da je debljina simbol dobrog imovinskog stanja i lagodnog života potpuno je prevaziđen u svoj svojoj pogrešnosti. Hipokrat je davno napisao: „Debljina nije bolest sama po sebi, debljina je pokazatelj drugih bolesti“.

Šta je debljina – gdje je granica?
Debljina se tradicionalno definira kao prevelika količina masnog tkiva u organizmu ili tjelesna težina za 30 posto veća od idealne ili poželjne težine na temelju standardnih tablica visina – težina. Standardizirana klasifikacija debljine bazira se na indeksu tjelesne mase – BMI (Body mass index): težina u kilogramima podijeljena sa m2 visine. U svakodnevnoj praksi služimo se mjerenjem tjelesne mase, određivanjem BMI, te mjerenjem debljine kožnog nabora. Brigu o zdravlju vašeg djeteta, o balansiranoj ishrani koja zadovoljava potrebe njegovog rasta i razvoja kompletirajte praćenjem tjelesne težine i visine. U konsultaciji sa dječijim ljekarom dobit ćete podatke o eventualnim rizicima za pretilost vašeg djeteta, a za djecu čiji je BMI veći od 95 centile za dob i spol, ljekar će preporučiti dijagnostičku obradu i adekvatan zdravstveni nadzor.

Kako se dijete deblja?
Debljina nije jedinstven proces, uzrokovan samo npr. prevelikim unosom hrane. Povećanje tjelesne mase je rezultat deponovanja triglicerida (masnih materija) koji su u osnovi zaliha energije. Preveliko nagomilavanje ovih materija je rezultat pretjeranog kalorijskog unosa, smanjene potrošnje energije ili kombinacije te dvije mogućnosti. U konačnici, tjelesna masa je rezultat djelovanja genetskih, okolinskih, psihosocijalnih i metaboličkih faktora. Ljudski organizam nagomilava mast povećanjem broja i volumena masnih ćelija. Važna napomena: Masne ćelije se uglavnom stvaraju u dječijem dobu! S obzirom na to da se masne ćelije brže uvećavaju kod debele nego kod mršave djece, ovi mališani već na početku adolescencije imaju veći broj masnih ćelija nego što je potrebno. Često umjereno debela djeca sa ulaskom u adolescenciju počinju naglo dobivati na težini i postaju značajno debela. Debeli adolescent ima lošu sliku o sebi, najčešće je nezainteresiran za vježbanje, inertan i ponekad se socijalno izolira. Iz ovakve situacije proizlazi niz sekundarnih medicinskih problema (oboljenja kičme, koljena, povišen krvni pritisak itd.). Neliječena pretilost se najčešće nastavlja i u odrasloj dobi, a roditelji najčešće zaključuju da ne mogu pomoći. Poznavanje uzroka pretilosti može pomoći u prepoznavanju rizika za naše dijete. Naslijeđe ima značajnu ulogu: ako je jedan roditelj debeo, rizik za pretilost kod djeteta je 40 posto, a ako su oba roditelja debela, rizik je do 80 posto. Posebno je uočeno da su djeca debelih majki manje aktivna i da u dojenačkoj dobi više napreduju u usporedbi sa djecom majki koje nemaju prekomjernu težinu. Debeli roditelji najčešće već od najmanje dječije dobi nameću loše navike u ishrani. Prerano uvođenje čvrste hrane dojenčetu također je rizik za debljanje djeteta. Majke često zaslađuju sve što beba pije smatrajući da je tako ukusnije i poduzimaju druge nepotrebne mjere kako bi beba bolje napredovala, a odrasli uživali pri pogledu na pune obraščiće i presavijene nabore na ručicama i nožicama. Pri tome se ne razmišlja o metaboličkim efektima preuhranjenosti i rizicima po zdravlje djeteta. Također treba napomenuti da bebe koje se vještački hrane imaju veći rizik za debljanje od onih na majčinim prsima. Dojenje na prsima ima prirodnu regulaciju sitosti kod dojenčeta i štiti dijete od debljanja. Mali broj djece ima prekomjernu tjelesnu težinu kao rezultat endokrinoloških poremećaja (žlijezda sa unutrašnjim lučenjem) ili genetski uzrokovanih sindroma koji su posebna medicinska problematika. Ona veća grupa djece sa konstitucionalnom debljinom su djeca kod kojih se može djelovati preventivno i tako izbjeći rizike za razvoj niza poremećaja i oboljenja koji proizlaze iz pretjerane tjelesne težine. Najznačajniju ulogu imaju roditelji koji nerijetko vlastito dijete ne doživljavaju kao dijete koje ima problem sa debljinom. Rezultati jedne studije su potvrdili da je samo 11 posto roditelja pretile djece tačno procijenilo stepen uhranjenosti svog djeteta. Zdravstvene posljedice debljine i kako pomoći debelom djetetu Debela djeca imaju visoki rizik od srčanih i bolesti krvnih sudova. Taj rizik proizlazi iz povišene koncentracije masnoća u krvi. Radi povećane količine kolesterola, već kod djeteta može nastati „sindrom masne jetre“. Pretilost direktno utiče na hormonalni sistem sa nizom dalekosežnih posljedica. Vrlo upadljive komplikacije prekomjerne tjelesne težine djeteta su ortopedske deformacije – poremećaji na kičmenom stubu, zglobovima, koljenima i kostima potkoljenica. Ključni koraci su: dugotrajan odgovarajući režim ishrane, tjelesna aktivnost i promjena navika i uključivanje cijele porodice.

Ishrana
Za malo dijete ne dolaze u obzir nikakve restriktivne dijete, pogotovo ne one sa malo masnoća, s obzirom da se takve radikalne mjere mogu negativno odraziti na dječiji rast i razvoj. Dojenje je najzdraviji način ishrane male bebe i ujedno štiti dijete od debljanja, kao i pravilno uvođenje dohrane drugim vrstama namirnica, primjereno dječijoj dobi. Za zdravu djecu mlađu od sedam godina treba osmisliti strategiju ishrane koja je usmjerena na održavanje, a ne smanjenje tjelesne težine. Na taj način će dijete koje raste, a ne uvećava tjelesnu težinu, postepeno dosegnuti odgovarajući indeks tjelesne mase. Zdravoj starijoj djeci se preporučuje smanjenje tjelesne težine koje treba provesti polako i sigurno, najbolje da to ne bude više od 0,5 kg mjesečno.
Ishrana djeteta mora biti uravnotežena uz zastupljenost 20 – 30% masti, 50 – 60% ugljikohidrata i 12 – 15% proteina. Isključenje bilo koje grupe namirnica iz ishrane djeteta može imati negativan uticaj na zdravlje djeteta, tako da dugoročno gledano, najpravilnije bi bilo da roditelji pokazujući sopstvenim primjerom kod svog djeteta izgrade pozitivne životne navike – kulturu ishrane i tjelesnu aktivnost.

Uvedite promjene!
• Bijeli hljeb i peciva, bijelo brašno, rafinirani šećer ili kolače sa bijelim šećerom zamijenite sa žitaricama, proizvodima od integralnog brašna (peciva i tjestenine) i kolačima sa manje šećera.
• Uvedite raznovrsno povrće 2 – 3 puta dnevno i nastojte da barem jedanom sedmično to budu mahunarke – grah, grašak, boranija, soja...
• Insistirajte da vaše dijete dnevno pojede barem dvije voćke.
• Odličan izvor bjelančevina može biti bijelo meso peradi i riba.
• Unos masti životinjskog porijekla treba smanjiti, ali da one budu adekvatno zamjenjene nezasićenim masnoćama iz biljnih ulja, orašastih plodova, sjemenki i ribe.
• Ograničite ispijanje zaslađenih, gaziranih, bezalkoholnih pića vašem djetetu da ne biste izazvali njegovo nezadovoljstvo, pa većim dijelom zamijenite mlijekom i mliječnim napicima koji su bogati kalcijem i prirodnim cijeđenim voćnim sokom.
• Slatkiše reducirajte na razumnu mjeru, a na njihovo mjesto, u jelovnik vašeg djeteta uvedite svježe ili sušeno voće, voćne salate ili voćni jogurt.
• Treba izbjegavati grickalice, kupovinu gotove hrane i masnih poslastica što će vašem djetetu smanjiti dostupnost hrane koja deblja.
• Napravite porodični raspored obroka nastojeći da su uvijek i u isto vrijeme, i ne zaboravite da je doručak za vaše dijete veoma važan dio dana (npr. žitarice sa mlijekom ili jogurtom, kuhano jaje, sendvič sa namazom, voćni sok)
• Hranu pretežno kuhajte i pecite na teflonskoj tavi ili sa malo biljne masnoće. Izbjegavajte prženje.
Za postizanje optimalne tjelesne težine, pored pravilne ishrane, veoma je važna tjelesna aktivnost. Stoga potaknite vaše dijete da se uključi u njemu primjerene sportske aktivnoosti, zajedno šetajte u prirodi i ograničite dugotrajno sjedenje pred televizijom i kompjuterom.