Mak
Za sitničave i prezahtjevne ljude često se kaže da tjeraju mak na konac, a za one povučene ili, na neki način ponižene, kaže se da su manji od makova zrna. Šta je to tako sporno i zanimljivo sa tim sićušnim zrnom?!
Zanimljivost: “Tjerati mak na konac” doslovno znači cjepidlačiti, odnosno pretjerivati, zapeti za nešto što je gotovo nemoguće. Izraz porijeklo duguje sićušnim makovim zrnima koja je gotovo nemoguće nanizati na konac. Mak je poznat još iz antičke Mezopotamije, a u antičkoj Grčkoj služio je kao okrepa sportistima prije natjecanja. Ona pak narkotička strana maka bila je poznata već u staroj Kini, kod Sumerana, u starom Egiptu i Rimu, a čak ga i Homer u Odiseji spominje kao “biljku sreće”.
Opis biljke
Malena plavosiva, žuta ili smeđa sjemenka skriva se u čahuri makove glavice. To je plod jednogodišnje biljke Papaver somniferum, karakteristične za Mediteran, a koja se kruni prekrasnim rozim, bijelim, žutim, narandžastim i, najčešće, crvenim cvjetovima. Najkvalitetniji mak dolazi od jedne holandske vrste ove biljke. Cvjetovi cvjetaju u maju i junu, dok tobolci sa makovim sjemenkama sazrijevaju u septembru.
Zanimljivost: Izraz “biti manji od makova zrna” također proizlazi iz sićušnosti zrna i koristi se pri prikazivanju superiornosti u odnosu na nekoga, prikazivanju poniženosti ili obezvrijeđivanju nečega.
Mak u kuhinji
Mak se koristi za obogaćivanje okusa hljebu, kolačima i keksu, dodaje se tjestenini, ribi i povrću, a u Indiji se pomoću njega zgušnjavaju sosovi. Na našim prostorima se uglavnom koristi plavi mak, dok je u Indiji i na Bliskom Istoku poznat i omiljen bijeli mak kao sastavni dio mnogobrojnih mješavina začina ili dodatak bogatim jelima od riže i mesa. Mak po okusu podsjeća na orah. U nekim zemljama mak se koristi isključivo kao začin, zbog (neopravdanog) straha od narkotičkog dejstva. Takva svojstva pokazuju samo nezrele glavice maka, a sazrijevanjem se u potpunosti gube. Kod nas se mak često koristi za kolače i razne poslastice. Energetska vrijednost 100 g maka je 330 kcal. Pored toga, sadrži 11 g masti, dosta ugljikohidrata, od toga 8 g vlakana, te posjeduje i malo proteina, kalcija i željeza. Mak koji se možete kupiti u trgovinama ne sadrži alkaloide jer su sjemenke osušene, a često i već samljevene i spremne za raznovrsnu primjenu. Takve osušene sjemenke su bogat izvor mangana, bakra i kalcija, sadrže i znatne količine linolne i oleinske kiseline.
Makovo ulje
Za dobivanje ulja koristi se sjeme rascvjetalog sivog i plavog maka, a koriste se samo zrele, lagano prepržene sjemenke. Ulje je svijetložute boje, mirisa poput zrelog sjemena maka i blago orašastog okusa. Koristi se pretežno za pripremu salata i kolača. Najviše se upotrebljava u Austriji i u orijentalnoj kuhinji. Njegova aroma najviše dolazi do izražaja u jelima od maka te pecivima i desertima. U orijentalnoj kuhinji makovo ulje dodaje se u mnoga jela na kraju, kako bi im se na taj način pojačala aroma. Makovo ulje posjeduje u odnosu na ostala ulja najviši postotak linolske kiseline.