Organska hrana

Pitanje zdrave prehrane u proteklih nekoliko decenija postalo je jedno od najzamršenijih pitanja današnjice: šta uopće u današnje vrijeme predstavlja zdravu namirnicu, da li je voće i povrće izvor vitamina ili pesticida, te da li nam industrija nabija rogove prodajući nam po astronomskim cijenama organic proizvode, iste one koji su u dobra stara vremena bili jedina ponuda, a koje je baš industrija i uništila, da bi nam zatim ponudila skupi spas?

Uzgojena u saradnji s prirodom
Organska ili hrana iz bio uzgoja, po definiciji je voće, povrće, žito, meso i prerađevine, uzgojeni bez korištenja pesticida, vještačkog đubriva, hormona, iradijacije, antibiotika i aditiva. Ovo je hrana koja se uzgaja u uvjetima prirodnih bioloških ciklusa i aktivnosti tla, bez upotrebe kemikalija koje štete okolišu, tlu i podzemnim vodama. Ta hrana dozrijeva prirodnim putem i na tržištu se pojavljuje samo u doba sezone. Neće se dogoditi da organski uzgojen paradajz nađete u prodavnici sredinom januara. Kad su u pitanju životinje, onda se one hrane prirodnim sastojcima, bez hormona rasta i antibiotika, i omogućava im se slobodno kretanje na otvorenom prostoru, što često nije slučaj s konvencionalno uzgojenom stokom i peradi. Organska hrana je kontrolirana i certificirana hrana, iz ekološke metode uzgoja koja se provodi u očuvanom ekosistemu u kojem se potiče biološka raznovrsnost, a poštivanje živih bića, životinja u uzgoju bez upotrebe antibiotika i hormona rasta, samorazumljiva je stvar. Organska ili bio poljoprivreda je saradnja s prirodom, u pravom smislu riječi.

Možemo li je priuštiti?
Organski proizvedena hrana obično je skuplja za oko 20 - 30 posto, ali ponekad ta razlika iznosi i 300 procenata. Industrija organske hrane u protekloj deceniji bila je najbrže rastuća grana prehrambene industrije, koja je od 23 milijarde dolara zarade u 2002. godini, narasla na nevjerovatnih 48 milijardi dolara u 2008. Ovu oštru krivulju rasta omela je recesija u 2009., kada se veliki broj ljudi na Zapadu iz čiste finansijske neophodnosti vratio na „obične“ namirnice.

Humanost osiromašenog potrošača
Interesantno je, međutim, da iako je prodaja organski uzgojenih namirnica u Velikoj Britaniji pala sa 24% na 19%, raste broj ljudi koji se odlučuju na hranu uzgojenu prema višim standardima brige o životinjama. Ovo pokazuje da, iako su postali osjetljiviji na cijenu namirnice, potrošači sve više pažnje poklanjaju etici. Gusto izjava: “Pokazalo se da organski uzgoj daje najbolji kvalitet i okus hrane, proizvedene bez vještačkih hemikalija ili genetske modifikacije, te s poštovanjem spram dobrobiti životinja i okoliša, pomažući da se održi priroda i ruralna zajednica” - Prince Charles, veliki pobornik i uzgajivač organske hrane

Da li je doista riječ o zdravijoj hrani?
U aprilu 2009. rezultati petogodišnje studije koju je finansirala Evropska komisija potvrdili su da se znatno razlikuju kvalitet bilja i životinja uzgojenih u konvencionalnim i organskim sistemima. Naime, studija je dokazala da je u organski uzgojenoj hrani nađeno “znatno više nutritivno poželjnih sastojaka”, kao npr. vitamina, antioksidanata i polinezasićenih masnih kiselina, te manje količine nutritivno nepoželjnih sastojaka među kojim su teški metali i pesticidi. Međutim, britanska Agencija za standarde hrane iste godine provela je dvanaestomjesečno istraživanje koje je uzdrmalo javnost. Naime, oni tvrde da organska hrana nema nikakve nutritivne ili zdravstvene prednosti nad ‘običnom’, konvencionalno proizvedenom hranom. Istraživači iz London School of Hygiene and Tropical Medicine tvrde da potrošači plaćaju veće svote novca za organsku hranu zato što misle da je zdravija, podržavajući na taj način svjetsko tržište organske hrane. Stručnjaci su, ipak, otkrili da nema značajnije razlike između organske hrane i one konvencionalno proizvedene. Istraživači su pronašli tek mali broj razlika u nutritivnim vrijednostima, ali one su beznačajne za zdravlje ljudi. Količine minerala i vitamina u organski i klasično uzgojenim namirnicama su gotovo podjednake. Kemikalije koje se danas koriste za zaštitu usjeva od korova, štetočina i raznih oboljenja detaljno se testiraju i strogo su regulirane.
Kada dospiju u tlo, hranjivi minerali iz prirodnih ili umjetnih gnojiva imaju identične kemijske strukture, navodi se u izvještaju naučnika. Prodaja organske hrane je, inače, u nekim zemljama izuzetno opala, jer je recesija natjerala mnoge da smanje troškove. Smanjivanje troškova znači za mnoge – kupovanje jeftinije hrane. Za većinu je to trenutno pitanje luksuza, ali i životnog izbora.
Istraživanje je potvrdilo da i organski i uobičajeno proizvedena hrana imaju podjednaku hranjivu vrijednost, uključujući i količinu C vitamina, kalcija, željeza i masnoća. S druge strane, dokazano je i da “uobičajeno” voće i povrće ima više nitrogena, dok je u tim istim organskim namirnicama pronađeno više fosfora. Slično je potvrđeno i kada su se uspoređivali meso, jaja i mliječni proizvodi, no naučnici tvrde da su te razlike male i zanemarive.

Šta izabrati?
Dobra vijest je da u manje razvijenim zemljama kao što je naša, puno lakše dolazimo do „domaćih“ proizvoda koje Zapad naziva organskim. Dovoljno je da skoknete do pijace i obiđete one manje „dotjerane“ stolove po perifernim dijelovima, pogledate ruke prodavačica i kada ugledate one ispucale od rada u polju, na pravoj ste adresi. Njihove jabuke nisu jednake veličine, pomalo su crvave i nepravilnog oblika. Njihov paradajz miriše, mrkva im je sitna, kao tek izvađena iz zemlje. Ima nešto jako privlačno u saznanju da je neka osoba uložila vlastiti trud i ljubav u uzgoj hrane, pa se to i vidi na proizvodima i zbog toga su nam također domaći proizvodi draži.
Doduše, domaće namirnice imaju i znatno kraći rok trajanja, pa dobro planirajte nabavku. S organskim povrćem vam se sigurno neće desiti da ga zaboravite u dnu frižidera i nakon mjesec dana zateknete u istom obliku. Kao da mu vrijeme ništa ne može...