Pastrnjak

Pastrnjak je povrće čiji je korijen aromatičnog i slatkastog okusa. Pradomovina pastrnjaka je sjeverna Evropa. Rimski car Tiberije, inače veliki obožavatelj pastrnjaka, donio ga je u Rim s obala Rajne.

Pastrnjak je bogatiji vitaminima i mineralima od mrkve. Bogat je kalijem, a također je dobar izvor vlakana. Kod oboljenja kod kojih se stvaraju nakupine vode, pastrnjak ima višestruko djelovanje. To je snažan diuretik koji izravno stimuliše rad bubrega, srca, pluća i jetre, koji zbog nakupina vode inače ne mogu normalno funkcionirati. Kao dijetetik pomaže kod tegoba s bubrezima i mjehurom, kao što su zastoj mokraće, infekcije, kamenci, pijesak i bakterije.

Dijete s pastrnjakom pomažu regulisati krvni pritisak, posebno ako se supama od pastrnjaka dodaju peršun ili celer. Pastrnjak, kojeg još zovu i paškanat, jelinjak ili mrkvica, oduvijek se gajio kao začin i povrće. Korisna je cijela biljka. Korijen biljke je mesnat, bijel, slatkast i vrlo hranjiv, okusa nalik peršunu ili celeru. Skuhani, izrezani korijen upotrebljava se na isti način kao i mrkva. Njegovi se listovi mogu dodavati juhama ili miješati s drugim lisnatim povrćem, a sasvim mlade listiće može se nasjeckati i dodati salatama. Plodovi se beru u jesen.

Zanimljivost: Zbog visokog postotka šećera, neki narodi, primjerice Irci, koristili su pastrnjak za pripremanje alkoholnih napitaka.