Tjestenina u svjetskim kuhinjama

Istočnjački rezanci: Pripremaju se od pšeničnog, krompirovog, rižinog ili sojinog brašna. Popularni prozirni rezanci se spominju i kao celofan rezanci, a prave se od mungo graha. Rižini rezanci su dugačko, tanko, bijelo pramenje koji se mogu prodavati osušeni ili svježi, a brzo se skuhaju ako su prethodno bili namočeni u vodu. Udon je japanska tjestenina proizvedena od pšeničnog brašna i soli, a somen su tanki rezanci od pšeničnog brašna koji se jedu hladni.

Kineski noodlesi: Poznati su i pod nazivom kineski vermicelli, stakleni rezanci i bai fun. Za razliku od talijanske tjestenine, ne prave se od žitarica, već od škroba dobivenog od mungo graha. Ne kuhaju se, već ih je dovoljno potopiti u vrelu vodu.

Japanski soba rezanci:
Mješavina heljdinog i pšeničnog brašna, vode i jaja, poznatija kao japanski soba noodles, popularan je dodatak orijentalnim jelima. Priprema se po mogućnosti u woku, te na sve načine na koje se i inače pripremaju rezanci, a često se jede hladna.

Njemačke spaetzle: Rade se od jaja, soli, brašna, vode ili mlijeka uz dodatak muškatnog oraščića, a za izradu specifičnog oblika tijesto se progura kroz posebno sito i najčešće se poslužuje kao prilog.

Portugalska aletria: Od slatkih deserata s tjesteninom, jedna od najpoznatijih je portugalska aletria koja se pravi od tankih rezanaca s jajima, limunom, šećerom i mlijekom. Popularne su još i slastice poput torte od rezanaca koja je začinjena bademima i slatkim likerom, te pastira kolač od makarona sa slatkom kremom od jaja.

Istarski pljukanci: Rade se od pšeničnog brašna, soli, jaja i vode na način da se umijesi glatko tijesto koje se zatim trga u komadiće. Komadići se trljaju među dlanovima, a nakon oblikovanja ih se stavlja na pobrašnjenu podlogu i suši oko 3 sata prije samog kuhanja. Tradicionalno se pljukanci poslužuju s maslinovim uljem, ovčjim sirom i gljivama.