Čari maline...

Čini se da je malina, staroga njemačkog naziva brambasi, što označava divlju murvu, već odavno vrlo traženo voće koje su cijenili čak i sami bogovi s Olimpa. Tako je, kako bi umiri­la maloga Zeusa tokom navale bijesnoga plača, nimfa Ida, Zeusova njegovateljica, po­kušala ubrati malinu među grmljem koje je prekrivalo obronke planina na Kreti, gdje se Zeus sakrio pred ubilačkim nakanama svojega užasnog oca Kronosa. Na nesreću, u tom je nastojanju porezala vlastite grudi, a njezina je krv potekla preko malina koje su tada bile bijele boje i zauvijek ih obojila u žarko crveno... Ta je neobična legenda preživjela mnoga stoljeća pa je tako početkom prvoga stoljeća Plinije Stariji još uvijek smatrao da je brdo Ida jedino središte proizvodnje malina, lako je vjerojatnije da malina vuče korijene iz planinskih krajeva istočne Azije, a ne iz Grčke, znanstvenici su joj ipak dodijelili naziv Rubus idaeus, što znači "Idina kupina", u spomen na ovu tako lijepu priču. Uz to što nepobitno posjeduje izvrstan okus, malina je već od davnina imala važnu ulogu u tradicionalnoj medicini raznih kultura, bilo da se radilo o protuotrovu kod Rusa ili pak o usporavanju procesa starenja kod Kineza. Baš kao i jagoda, malina sadrži velike količine vrlo snažne antikancerogene molekule, elagnu kiselinu, i vrlo je zanimljiva terapijska namirnica.