Kako da dijete zavoli hranu?

Hrana je esencijalna ljudska potreba i predstavlja važan segment ljudskog života. Posebna briga i odgovornost za pravilnu i kvalitetnu ishranu prisutna je kod roditelja, s obzirom na to da je ishrana djeteta u rastu i razvoju u direktnoj korelaciji sa njegovim opštim zdravljem. Prolazeći kroz razne faze odrastanja djeteta mijenja se način hranjenja, jelovnik, količina unesenih namirnica, te su roditelji često zbunjeni ili uznemireni kada im se čini da dijete ne jede dovoljno ili da bira hranu, sužavajući jelovnik na nekoliko namirnica koje voli. Dodatni stres predstavljaju učestala obolijevanja malog djeteta koja također dovode do smanjenja unosa hrane, slabijeg napretka ili stagnacije na težini. Gotovo da nema roditelja koji prilikom posjete pedijatru ne postavljaju pitanja o tome kako da svoje dijete hrane bolje, kvalitetnije, kako da nauče dijete da jede raznovrsne namirnice, kako da prevaziđu periode izbirljivosti i odbijanja jela.

Ishrana od početka
Zdravi početak ishrane je dojenje na majčinim prsima koje predstavlja ne samo hranjenje nego i mnogo više od toga - ljubav, toplotu, snažan psihosocijalni stimulans i maksimalan komfor za majku i bebu. U uzrastu od 5 - 6 mjeseci započinje uvođenje novih vrsta namirnica koje treba provoditi postepeno i strpljivo, ponavljano nuditi iste namirnice koje je dijete u početku odbilo. Na taj način se do kraja prve godine u jelovnik djeteta uvedu osnovne grupe namirnica: mlijeko i mliječni proizvodi, žitarice i proizvodi od žitarica, voće, povrće, meso. Istovremeno, krajem dojenačkog perioda djetetu treba dati priliku da se počne samostalno hraniti i da primjereno uzrastu učestvuje u porodičnim obrocima. Neprilike oko probirljivosti počinju uglavnom u drugoj godini starosti kada dijete iskazuje svoju volju oko izbora hrane ili želi jesti samo neke određene namirnice.

Dječija izbirljivost
Nauka je dječiju izbirljivost u hrani objasnila kao neku vrstu zaštitnog mehanizma. Britanski naučnici su proveli istraživanje na 564 majke sa malom djecom, te utvrdili da djeca najviše odbijaju da jedu ili nerado jestu iste namirnice - zeleno povrće je na vrhu liste, zatim meso i voće. Objašnjenje za tu pojavu je sljedeće: u ranoj ljudskoj historiji jedenje raznih biljaka je predstavljalo rizik radi unosa toksičnih supstanci, a konzumiranje mesa je nosilo rizik od trovanja, tako da su te namirnice u evoluciji čovjeka bile rizične po zdravlje i život. Neku vrstu zbunjenosti oko izbora hrane koja se objašnjava genetskim pamćenjem na te rizike, susrećemo kod male djece koja oklijevaju da probaju namirnice koje nisu jeli ranije. Takvo ponašanje koje se označava kao neofobija, uočavamo kod male djece u većem ili manjem stepenu. Ispitivanjem majki je utvrđeno da djeca često konzumiraju manje količine drugih vrsta hrane kao što su krompir, žitarice, keksi, grickalice i kolači. Istraživači su zaključili da neofobija nije raširen fenomen, nego pažljivo dirigirana strategija za izbjegavanje određenih tipova hrane. Iz niza istraživanja na tu temu, proizilazi da su ljudi tokom evolucije postali sumnjičavi prema određenim namirnicama kao djeca i da vjeruju u hranu koju su probali i jeli ranije. Navike u ishrani se formiraju u ranom djetinjstvu i može biti veoma teško kasnije ih promijeniti. Zato je veoma važno pružati djeci pozitivan primjer - porodične obroke koristite da zajedno sa djecom jedete raznovrsnu hranu.

Hranjenje djeteta može biti veoma stresno
U životu malog djeteta može biti niz stresnih faktora kao što je adaptacija na kolektiv (vrtić ili školu), razne promjene u načinu života i slično. Djeca su obično vrlo osjetljiva na raspoloženje i emocije roditelja ili osoba koje ih hrane. Ako je osoba koja hrani djeta neraspoložena, ljuta i slično, te emocije će preći na dijete. Ako dijete osjeća pritisak i prisiljavanje na jelo, to će utjecati veoma nepovoljno na njegov ukupni odnos prema hrani i jedenju.

Šta učiniti da dijete zavoli hranu?
Dragi roditelji, slijedi nekoliko uputa kako da pomognete djetetu da zavoli hranu. Pri tome se naoružajte strpljenjem i vodite računa da je svako dijete jedinstveno i da povremeno promijenite strategiju ako vam se čini neuspješnom.

Ø Nemojte prisiljavati, prijetiti, ucjenjivati i potkupljivati dijete da bi pojelo ponuđeno jelo. Mi također ne volimo da nam se prijeti ili nas kažnjava. Svaki od tih postupaka može dijete „udaljiti” od hrane.

Ø Glad je prirodna pojava. Kada dijete kaže „ne” hrani, ponudite ga; ako odlučno odbija, pustite da se još malo igra i da malo ogladni. Ne dozvolite da dijete uoči da nas njegovo odbijanje hrane uznemirava. Budite strpljivi i uskoro ćete vidjeti rezultate. Svaki dan kuhajte ukusne obroke i vjerovatno će se dijete nakon nekoliko dana vratiti za sto da se uvjeri čime su tako roditelji zadovoljni

Ø Učinite hranu privlačnom. Djeca vole boje, dekoraciju, razne oblike, pa to iskoristite da hranu pripremite uz dobar vizuelni efekt. Narežite salatu u različitim oblicima i pitajte dijete da pogodi šta ste to pripremili. Povremeno promijenite dječiju zdjelicu ili dozvolite djetetu da izabere svoj pribor za jelo.

Ø Djeca vole hranu u čijoj su priremi na neki način učestvovala. Iskoristite dječiju radoznalost pri kupovini namirnica, dozvolite djetetu da pod mlazom vode opere neko voće ili povrće ili da vam dodaje stvari prilikom pripremanja jela. Dijete će sigurno biti više zainteresovano da jede hranu u čijoj pripremi je učestovalo.

Ø Vrijeme hranjenja je također bitan faktor, pa postavite ritam glavnih obroka i užina. Kada dijete jede u predvidljivo vrijeme, u tom periodu će biti dovoljno gladno da pojede puniji obrok, uz uslov da između obroka nema grickalica i slatkiša.

Ø Djetetov izbor hrane pa i obrazac unosa hrane u najvećoj mjeri ovisi o tome kako se prema hrani ponašaju roditelji. Ako tata ne voli kupus, špinat, grašak, junetinu i slično, male su šanse da će dijete sa radošću jesti ove namirnice. Upravo radi toga, porodični jelovnik treba biti šarolik i pružati mogućnost izbora, što dijete voli.

Ø Djetetu ne nudite velike porcije hrane, radije dajte manje i servirajte još jednu porciju, ukoliko dijete želi. Većoj djeci dopustite da sami stavljaju hranu u tanjir, pa će tako naučiti koliko mu je potrebno da bi se zasitilo.

Ø Raznovrsnost namirnica na porodičnom stolu može zainteresirati djete da proba nešto novo. Zato jedite zajedno sa djecom kad god je to moguće i zajedno provodite prijatno i ugodno vrijeme, pružajući djetetu pozitivan primjer konzumacijom raznih vrsta namirnica. Oprez! Ako vaše dijete kroz duže vrijeme jede lošije i slabije napreduje, obratite se pedijatru.