Sušenje voća

Nekada su sušene namirnice, a naročito suho voće, bile važan izvor hrane, stoga je suho voće često bilo nadomjestak za kruh te je nazivano “hranom siromašnih”. Danas je suho voće naročito na cijeni, pogotovo zimi kada nam omogućuje da i u najhladnijim danima uživamo u voću. U sušenom voću su sačuvani okus i aroma za cijelu godinu, pa i duže. Pojedine sorte sušenog voća su bolje za kompot, poneke za jelo, a neke za marmeladu. Okusi se pri sušenju mijenjaju, te aroma postaje izrazitija.

Degustiramo li suhe komade različitih sorti, osjetit ćemo da njihovi okusi jednostavno iznenađuju. Sušeno voće je sigurna i vrlo zdrava hrana u kojoj su svi hranjivi sastojci višestruko koncentrirani, a energetska vrijednost se povećava čak za 6-10 puta. Vrhunski sportisti zbog svojih velikih energetskih potreba redovno konzumiraju upravo sušeno voće.

Savjet: Suhe šljive su najčešće na našim trpezama, ali bi u ishranu trebalo uvesti i kajsije, smokve, brusnice i grožđe jer su odličan izvor vitamina, minerala i bijelančevina.

Način sušenja
Najstariji oblik sušenja voća je sušenje na suncu. Do Drugog svjetskog rata, u krajevima s mnogo voća na većini je imanja postojala ozidana i pokrivena dimna sušnica. Voće se sušilo i u krušnim pećima te dodatno na suncu, pa tako nije imalo miris po dimu. Suho voće je s vremenom gubilo na važnosti te jedno vrijeme nije bilo popularno. Međutim, od 1980. godine počelo se povećavati zanimanje za suho voće u svijetu, a od 1990. i u našim krajevima, kao osvježenje u svakodnevnoj prehrani. Razvitkom malih električnih sušionika omogućeno je čak sušenje voća iz hobija.