Prednosti suhog voća

Kad se kaže suho voće, može se pomisliti na orahe, lješnike, bademe, ali ovaj put nećemo o njima, nego o grožđicama, suhim smokvama, kajsijama, šljivama, hurmama … Da bi se dobio kilogram, na primjer, suhih kajsija, potrebno je šest kilograma svježih. Stoga je jasno da je količina svih hranljivih sastojaka: bjelančevina, vlakana, vitamina i mineralnih soli u suhom stanju multiplicirana. To je i razlog što je to hiperkalorična hrana. Ipak, ne treba je izbjegavati, posebno zimi, osim u određenim slučajevima. Ne preporučuje se, naime, onima koji žele da smršaju. Inače je dobro jesti ga zimi da bismo se obezbijedili dodatnom energijom za borbu protiv hladnoće. Pri tome, taj izvor energije vrlo brzo stiže u krvotok, odnosno, brzo djeluje, pa se suho voće posebno preporučije sportistima poslije treninga. Kao i uvijek, treba biti umjeren. Izgleda da su i naši stari znali za pozitivne osobine tog voća, jer običaj njegovog jedenja, naročito oko Božića i Nove godine, datira od davnina. Današnji nutricionisti, međutim, preporučuju da se suho voće jede tokom cijele godine, jer ga više ne treba smatrati luksuzom i bolje je da oni s povišenim holesterolom koriste kao grickalicu nego hranu bogatu mastima. Zahvaljujući tome što je siromašno vodom, suho voće može dugo da se čuva, pa zaista nema razloga da se jede samo zimi. Voće se, inače, može sušiti prirodno, na suncu, u posebnim “pećima” za te svrhe ili, u kućnim uslovima, u rerni. S obzirom na to da gotovo ne sadrži masti, a bogato je biljnim vlaknima i šećerima, to je prvoklasna namirnica, a najbolje ju je jesti za doručak, kada će pomoći varenje, ili kao zakusku. Uobičajeni način jedenja – poslije glavnog obroka – donijet će previše kalorija i usporiti varenje.