Makrobiotika kao stil života
Makrobiotika je poznata kao vrlo učinkovita metoda mršavljenja. Ujedno predstavlja i filozofiju zdravog načina života.
Prve zapise o makrobiotici pronalazimo kod Hipokrata, oca zapadne medicine, a poslije je spominje i Aristotel. Koristili su je već Inke u Južnoj Americi. Taj način prehrane je preko studenata Europom i Sjevernom Amerikom proširio Japanac George Oshava. Najprodorniji je bio njegov sunarodnjak Michio Kushi, koji još i danas naglašava učinkovitost makrobiotičke prehrane. Makrobiotička dijeta je i alat kojim osoba razvija osjećaj za svoje tijelo i djelovanje hrane na njega. Bit svega je kvalitetna i prirodno prerađena hrana. Osnovni princip je načelo ravnoteže jina i janga. Nadalje, u makrobiotičkoj prehrani valja obratiti pažnju na spol, dob, kondiciju i zdravstveno stanje osobe, kao i na godišnje doba i podneblje.
Na makrobiotiku se često odlučuju osobe kojima su dijagnosticirane bolesti za koje konvencionalna medicina nema adekvatne terapije, poput karcinoma. Ovakav način prehrane obuhvaća cjelovite žitarice, povrće, soju, a ograničava mliječne proizvode, procesiranu hranu i meso. Ovakava prehrana, siromašana zasićenim mastima i kolesterolom, a bogata prehrambenim vlaknima, vitaminima i mineralima, može smanjiti opasnost pojave bolesti srca i karcinoma.
Makrobiotika privlači sve veću pažnju zbog izvjesnog broja medicinskih prikaza slučajeva u bolesnika koji su se oporavili od neizlječivih karcinoma. Osnovni principi makrobiotike u skladu su s preporukama mnogih uglednih medicinskih institucija koje se bave prevencijom hroničnih bolesti, posebno karcinoma.
Ipak, zbog ograničavanja nekih namirnica, ovakav način prehrane može biti manjkav, te može doći do nedostatka kalcija, vitamina D, vitamina B12 i željeza, te se stoga ne preporučuje djeci, adolescentima, te trudnicama i dojiljama.
Pravilan sastav makrobiotičkog jelovnika mora sadržavati od 30 do 50 posto punozrnatih žitarica, od 20 do 30 posto povrća, 10 posto mahunarki svih vrsta, a zadnjih 5 posto zauzimaju povrtne juhe. U jelovniku ne smije izostati ni morska hrana, kao na primjer morske alge, začini, sjemenke i sezonsko voće. Izbjegavati moramo slatka jela.