Slatko je u genima!

Znanstvenici sa Sveučilišta Toronto sugeriraju da je sklonost prema slatkišima genetski uvjetovana. Svoje su istraživanje objavili u časopisu Physiological Genomics, a u njemu navode da osobe sa genetskom varijacijom nosača glukoze tipa 2 (GLUT2), bez obzira na dob ili spol, konzumiraju više šećera. Studija je ponudila prve dokaze o ulozi gena u konzumiranju hrane. Prema dosadašnjim informacijama iz istraživanja, glukoza je ta koja utječe na mozak i stimulira ga - manjak glukoze rezultira osjećajem gladi. Međutim cijeli mehanizam još nije poznat. Znanstvenici su testirali utjecaj genetske varijacije na dvije populacije. U jednoj populacijskoj skupini testirane su starije odrasle osobe s povećanom tjelesnom masom ili pretile. U drugoj populacijskoj skupini testirane su zdrave mlađe pretežno mršave osobe. Prehrana prve populacije bilježena je kroz period od tri dana, a ponovno dva tjedna kasnije. Prehrana druge populacije bilježena je putem upitnika o mjesečnom unosu namirnica. Za svakog ispitanika provedeno je i DNA testiranje. DNA uzorci koji nose GLUT2 varijaciju su povezani s povećanim konzumiranjem šećera u obje populacije. Također, primjećeno je da ispitanici iz mlađe skupine s genetskom varijantom za slatko u prosjeku konzumiraju više slatkih napitaka.