Cimet
Slatka ljutina tropskog začina
Cimet se spominje još 2800 godina p.n.e., a najviše se uzgaja u tropskoj Aziji (Cejlon, Šri Lanka) te u Indiji i Indoneziji. Postoje stotine vrsta i podvrsta cimetove biljke. Kao začinske, koriste se dvije vrste: cejlonski i cimet kasija, poznat kao kina-cimet, koji potiče iz Burme, a u Evropi se upotrebljavaju obje. Cejlonski i kina-cimet Cejlonski cimet stiže u prodavnice u štapićima i ima nježniju i prijatniju aromu. Okus mu je blago oštar i slatko-peckav. Sadrži 1,5 do 4 posto eteričnih ulja. Najbolje vrste kina-cimeta mirišu oštrije, a okus im je peckavo ljut i sladak. Cimet se dva-tri puta godišnje siječe sa svakog stabla, zatim se prekonoći umotava u kokosove asure i pušta da fermentira, nakon čega mu se guli spoljna kora, zatim i srednja, a upotrebljava se samo nježna, unutrašnja kora. Deset takvih tankih kora uvijaju se jedna u drugu pa se suše prvo u sjenci a zatim na suncu. Tako cimet dobija svoju žućkasto-smeđu boju. Cejlonski cimet je znatno deblje kore i samo se jedanput uvija u štapić. U prodavnice stiže uglavnom u komadićima od 3-10 cm.
Ljubavna veza jabuka i cimeta
Štapići cimeta najviše se koriste kao začin, za dodavanje arome jelu. Meksiko je jedan od najvećih izvoznika pravog cimeta, a tamo ga najviše upotrebljavaju u čokoladama. Koristi se i u drugim desertima, npr. u piti od jabuka, te u začinjenim slatkišima, čaju, vrućem kakau i likerima. Na Bliskom Istoku upotrebljavaju ga za začinjavanje jela od piletine i janjetine. U SAD-u njime začinjavaju cereale i jela na bazi kruha ili voća, a posebno jabuka. Čak se prodaje posebna mješavina šećera i cimeta u tu svrhu. U perzijskoj kuhinji prašak od cimeta je poznat odavno i vrlo je važan začin. Koriste ga u raznim gustim juhama, pićima i slatkišima. Često ga pomiješaju sa ružinom vodicom ili drugim začinima kako bi dobili „curry“ puder na bazi cimeta za variva ili za prskanje po slasticama.
Ljekovita unutrašnja kora
Za lijek se upotrebljava samo kora cimeta, a ostali dijelovi kao začini. Vanjska kora drveta nema ljekovitih svojstava, koristan je samo njen unutrašnji, svijetloružičasto-smeđi dio. Cimet je aromatik, korigens, hemostatik, stomahik, nervinum, adstrigens i dezinficijens probavnih organa. Punokrvni i lako uzbudljivi ljudi ga ne podnose. Cimet jača srce i želudac, oživljuje živce i osvježava krv, pomaže kod slabe probave, stvaranja previše kiseline i sluzi u želucu, kod grčevitog povraćanja, te kod prejake i preduge menstruacije ili poslije porođaja, stimulira mokrenje i djeluje protiv gihta. Zbog tanina se primjenjuje i kao lijek protiv proliva. Cimet je poznat u medicini i za liječenje prehlade. Značajan je antioksidant, a ima izvrstan farmakološki učinak u terapiji dijabetesa tipa II. Koristi se još za liječenje zubobolje te za ugodniji dah, a smatra se da se redovnom upotrebom cimeta poboljšava probava i postaje otporniji na prehlade.
Mirišljave svijeće
Plodovi se ne jedu, ali iz njih se istiskuje vosak za mirišljave svijeće. Iz listova koji se stavljaju u jela kao začin (slično lovoru), istiskuje se ulje od kojega se pravi cimetova voda i tinktura. To ulje jako žari, pa i samo jedna kap izaziva upalu ako padne na kožu. Ako se pak kapi ulja prevuku šećerom, dobiva se tzv. “cimetov konfekt” ili “sanalet”, koji se koristi za jačanje želuca. Ako je kora na jeziku gorka, onda to nije cimet, nego neka druga kora. Zgodan je i za odbijanje insekata. Zanimljivost: u nekim religijama, cimet se koristi za pročišćenje, te za sreću, ljubav i novac.