Sve što niste znali o artičoki

Artičoke su po mitologiji nastale kada se Zeus ludo zaljubio u lijepu djevojku po imenu Cynara koja ga je odbila. Kako bi je kaznio, udario ju je munjom i pretvorio u prvu artičoku.

Artičoka je jestiva višegodišnja biljka porijeklom iz Sredozemlja. Koristila se u drevnoj Grčkoj i Rimu zbog okusa i ljekovitih sposobnosti, ali je ostala relativno nepoznata u Europi sve dok Katarina de Medici ne uvodi artičoke u Francusku. U 19. stoljeću, europski doseljenici donose artičoke u Ameriku. Od davnina, artičoka se koristi za jetru, žučni mjehur i čišćenje krvi. Egipćani su je visoko cijenili kao zdravu i Plinije ju opisuje kao „hranu za bogate".

Zbog zdravstvenih problema uslijed životnog stila bogataša, previše masti i vina koji su doveli do bolesti jetre (kao što su ciroza), gihta i općenito lošeg zdravstvenog stanja oni su i najčešće trebali pomoć artičoke. Danas znamo da je artičoka bogata vlaknima, kalijem, kalcijem, željezom, fosforom i drugim elementima u tragovima važnima za uravnotežen sistem. Poznato je da pozitivno djeluje na funkcije jetre (i tako pomaže sniziti holesterol u krvi), arteriosklerozu, giht, podržava liječenje hepatitisa i poboljšava žučne izlučevine. Može pomoći sniziti šećer u krvi, poboljšati apetit i probavu, diuretik je i može pomoći kod nekih vrsta migrene. Kako pomaže tijelu osloboditi se viška vode i toksina, također poboljšava sjaj kože. Ovo povrće je bogato vitaminom C i vlaknima, a oni služe kao izvrstan izvor energije. Sa malo kalorija i masnoća, svježe artičoke nemaju holesterola.

Artičoke se mogu kuhati na pari, peći, pržiti i puniti. Mogu poslužiti kao predjelo, prilog, sastojak u supi ili čak kao glavno jelo.