Rogač protiv proliva

Rogačev su plod u terapijske svrhe koristili još i stari Egipćani. Koristili su ljepljiva svojstva rogača kod mumificiranja, a u grobnicama su nađene i mahune i sjemenke.

Španski doktor Ramos zapazio je 1941.godine da su u Španiji gladna djeca koja su se hranila rogačem rjeđe imala probavne tegobe od ostale djece. To ga je podstaklo da u dječiju praksu uvede rogač u slučajevima proliva, enteritisa i dispepsije. Rogačevo brašno, zbog sadržaja tanina, pektina i lignina, djeluje na suzbijanje i ublažavanje mučnina i proliva. Tanini rogača djeluju adstringentno na sluznicu crijeva, vežu toksine i bakterije, te inaktiviraju coli bakterije, što smanjuje otok i upalu sluzokože.