Vanilija

Mirisni začin iz cvijeta orhideje
Vanilija svoje porijeklo vodi iz Meksika, a njen latinski naziv je Vanilla fragrans - Vanilla planifolia i spada u porodicu orhideja. Vanilija je jedinstveno lijepa biljka i jedina je orhideja čiji su plodovi jestivi. Koristili je još Asteci za obogaćivanje okusa svog plemenitog napitka - xocolatl, mješavine zrna kakaovca, vanilije i meda. U Evropu je donosi španski konkviskador, Hernan Cortes, u 16. stoljeću. Frederic Rosengarten u svome djelu Knjiga o začinima navodi: „Vanilija je najistaknutiji doprinos zapadne hemisfere začinima svijeta.“. Očigledno se svijet složio s tom rečenicom, budući da se vanilija koristi u tolikoj mjeri da je postala omiljeni začin za slatkiše, alkoholna i bezalkoholna pića i umake.

Cvijet koji živi samo jedan dan
Vanilija spada u tropske orhideje penjačice sa zelenom mesnatom stabljikom, čije se korijenje pruža po okolnim stablima kao parazit. Cvjetovi su joj žute i narandžaste boje,  raste u skupinama. Svaki se dan, tokom samo dva mjeseca cvata u godini, otvara po jedan cvijet koji živi samo jedan dan. Budući da je biljka tropskih krajeva, ne može se uzgojiti u područjima umjerene klime. U prirodi cvjetove vanilije mogu oprašivati samo jedna vrsta pčela i kolibri, vrlo male ptice koje svojim dugim kljunom prodiru kroz membranu koja odvaja tučak i prašnik. Upravo zbog toga je do 1836. godine Meksiko imao monopol nad proizvodnjom vanilije. Međutim, belgijski botaničar Charles Morren otkrio je da se cvjetovi vanilije mogu oprašivati i ručno. Pet godina kasnije, njegov postupak usavršava Edmund Albius, koji je oprašivanje počeo provoditi zašiljenim bambusovim štapom, kako
se i dan-danas radi.

Dragocjena i zahtjevna biljka tropskih krajeva
Vanilija je jedan od najskupljih slatkih začina na svijetu, a kupuje se u mahunama. Mahune vanilije su prilično skupe, a jedan od glavnih razloga za to je dugotrajan proces proizvodnje. Stabljike se uzgajaju na živim stablima ili grmovima koji im služe kao potporanj i koji se, kao uostalom i sama vanilija, moraju redovno podrezivati kako bi cvjetovi bili dostupni osobama koje vrše oprašivanje. Plodovi rastu iz oplođenog cvijeta u obliku izdužene zelene mahune. Nakon otprilike devet mjeseci, malo prije nego sazriju, beru se ručno i mijenjaju boju u žutu, a potom u smeđu.
Budući da zelene mahune nemaju specifičan okus, tek tada počinje naporan posao sušenja kako bi se iz ploda dobila najkvalitetnija aroma. Proces isušivanja i sušenja mahuna vanilije traje gotovo pola godine. Prije samog sušenja, mahune se nakratko potapaju u vodu. Tada počinje postupak vrenja koji traje oko 15 dana. Mahune se izlažu suncu da upiju toplinu, a preko noći se zamotavaju i drže na toplom kako bi vlaga izašla iz njih. Tokom fermentacije nastaju bijela kristalna zrnca - vanilin, te se konačno pojavljuje i aroma vanilije. Nakon fermentacije mahune ostaju nekoliko mjeseci na suncu ili u toplim prostorijama kako bi se potpuno isušile. Tokom sušenja na težini izgube gotovo pet puta. Nakon sušenja, mahune su spremne za tržište. Prije vezanja u snopove i pakiranja u limene kutije mahune se sortiraju. Najviše se cijene one koje su duge dvadesetak centimetara, savitljive, aromatične i punog izgleda. Zbog velike vrijednosti ploda vanilije uzgajivači moraju dobro čuvati svoje nasade pa se nerijetko mahune označe ubodom igle, kao znakom kvalitete, ali i zaštite od krađe.

U kulinarstvu
Kuhari se, uglavnom, bolje snalaze sa ekstraktom vanilije nego sa okusom pravog ploda. Frederic Rosengarten uspoređuje spravljanje ekstrakta vanilije s filtriranom kafom. Mahune se suše i usitnjuju, stavljaju u metalne korpice i potapaju u vruću otopinu vode i 35 posto alkohola. Ekstrakt je vrlo jak i obično je nekoliko kapi dovoljno za jak okus. Iako je upotreba ekstrakta praktičnija i brža, mahuna ipak daje snažniji okus. Vanilija, sama po sebi, ima specifičnu aromu te može obogatiti mnoga slatka jela, kao i pića poput slatkih likera ili mliječnih napitaka. Može pojačati i okus raznih umaka i preljeva, ali se najviše koristi u kombinaciji sa čokoladom.
I mahune i ekstrakt vanilije često se koriste u kuhinji, ali, ipak, cjeloviti plod ima najpotpuniji okus. Da bi se izvuklo najviše arome, potrebno
je mahunu oštrim nožem izrezati po dužini,  zvaditi izrazito aromatične sitne sjemenke i sastrugati mesnatu pulpu iz nje. U kuhinji se mogu koristiti i meso i kora ploda vanilije. Da bi se obogatio okus jela na tekućoj bazi, tipa pudinga ili sladoleda, dovoljno je potopiti dvije mahune u litar ključale vode i ostavitih ih sat vremena da puste aromu. Naravno, prije serviranja treba ukloniti mahune. Mahune iskorištene na taj način mogu se koristiti više puta. Preporučljivo je da se presječene, a i cijele mahune čuvaju u posudi bez zraka ili u šećeru. Korištenu mahunu se može i narezati i pomiješati sa kafom prije kuhanja, što će joj dati slatkastu aromu.

Mali savjet: Kako napraviti domaći vanilin šećer
Većina domaćica uglavnom kupuje gotov vanilin šećer, ali on nije tako ukusan kao domaći. Evo kako ga napraviti: kupite nekoliko štapića vanilije - iako su dosta skupi, isplati se, jer se kao krajnji proizvod dobije velika količina vanilinog šećera koji može stajati godinama. Cilj je da prirodna aroma štapića vanilije prodre u šećer. Proces će se odvijati znatno brže ako štapiće ubacite u šećer koji držite u čvrsto zatvorenoj tegli.
Za sve ovo najpotrebniji vam je mikser. Četiri štapića vanilije ubacite u mikser, sameljite sasvim sitno, a zatim dodajte 1 kg šećera. Sameljite nekoliko puta, sve dok ne dobijete sitnu smjesu pepeljaste boje - pravi šećer od vanilije! Sipajte u čistu i suhu teglu, čvrsto zatvorite originalnim zatvaračem, pa odložite na suho i tamno mjesto.

Vanilija umiruje glad
Miris vanilije djeluje umirujuće pa je odlično sredstvo protiv napada gladi, pokazuje istraživanje stručnjaka bolnice St. George u Londonu. Učesnicima eksperimenta koji pate od viška kilograma zalijepljen je flaster koji oslobađa miris vanilije, usljed čega su se njihovi napadi gladi prorijedili za 50 posto. Savjet: sipajte nekoliko kapi aromatičnog ulja od vanilije na maramicu i udišite miris kada ogladnite.