Šareno od davnina!

Boja voća i povrća bila je značajan pokazatelj našim precima, jer su na taj način mogli prepoznati zreli plod, koji je zbog većeg sadržaja šećera slađi od nezrelog, te osigurava više energije i lakše je probavljiv. Prema Ayurvedskoj filozofiji prehrane, u svakom obroku trebaju biti zastupljene barem četiri boje. Imamo li na umu činjenicu da moderna znanost tek sada objašnjava mehanizme djelovanja pigmenata – nosilaca boje u hrani, moramo priznati da su drevne civilizacije postavile ispravna pravila bez korištenja skupe opreme i laboratorija. Uživajući u spektru namirnica najrazličitijih boja, ujedno uživamo u spektru različitih fitokemikalija s blagotvornim djelovanjem na zdravlje. Klorofil daje zeleni pigment, rajčica i lubenica su crvene boje zbog likopena, kukuruz je žut od ksantofila. Borovnica je plava zbog antocijana, mrkva i marelica su narančaste zahvaljujući beta-karotenu. Stoga je, kako zbog zdravstvenih, tako i zbog estetskih razloga izazov za svakog kuhara, profesionalca i amatera, očuvati šarenilo i privlačnost ovih značajnih molekula tijekom kulinarske obrade.