Obilje zdravlja u prasi

Prasa je vrlo stara kultivirana biljka koja je u srodstvu s lukom, bijelim lukom i ostalim vrstama luka. Uzgajali su je još stari Egipćani, Grci i Rimljani i cijenili je kao ljekovitu biljku.

Budući da se prasa nalazi u grupi povrća zajedno sa bijelim lukom, ljutikom i vlascem, posjeduje slične karakteristike ali znatno blaži okus i miris. Po nutritivnom sastavu slična je svojim srodnicima ali nešto višeg sadržaja bjelančevina, beta-karotena i vitamina C. Sirova prasa je odličan izvor mangana, vitamina C i B6. Bogata je eteričnim uljiem, koje u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe na izlučivanje mokraće. U rano proljeće koristi se za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevne flore, a ima i blago laksativno djelovanje.

Prasa se može jesti sirova ili kuhana, što ne umanjuje vrijednost fitohemikalija, premda se određeni gubitak mikronutrijenata, kulinarskom pripremom ne može izbjeći.