Grčka kuhinja

Kada bismo htjeli najkraće da opišemo grčku kuhinju, mogli bismo reći da je to tipična mediteranska kuhinja. Maslinovo ulje je, svakako, sastojak od krucijalnog značaja za identitet ove kuhinje i specifičan ukus njenih jela.

Jeste li znali da Grci godišnje troše i po 26 litara maslinovog ulja po glavi stanovnika?! Što se tiče mesa, ima i toga. U tradicionalnim receptima će se prije opredijeliti za kozije i ovčije, pa i za goveđe, i to na roštilju ili, kakvog li iznenađenja, na maslinovom ulju, dok je u posljednje vrijeme sve veća zastupljenost svinjetine i piletine. U ovom dijelu priče mora se spomenuti gyros, meso pečeno na vertikalnom rotirajućem koplju, i souvlaki. Ne dajte da vas ovo drugo svojim zvučnim imenom zbuni: ti komadići mesa i povrća nanizani na tanku žicu i pečeni na roštilju nisu ništa drugo do, nama već dobro poznati, ražnjići.

Brojni su i specijaliteti od ribe i drugih plodova mora. Vodeće mjesto u hijerarhiji povrća, kao i u brojnim svjetskim kuhinjama, i ovdje pripada paradajzu i krompiru. Odmah iza njih su i grah, grašak, luk i, naravno, patlidžan. Kažem „naravno“ jer mora da ste čuli za poznato jelo moussaka koje se od njega pravi. Povrće se koristi za spremanje raznih variva, salata ili nadjeva za lisnata tijesta, mada se ovi nadjevi često prave i od mesa ili sira. Postoji nekoliko, za Grčku, karakterističnih vrsta sireva: Feta, polu-tvrdi, bijeli sir koji se pravi i od kravljeg mlijeka, za razliku od Kasseri (tvrd, žuti) i Mizithra (mekan, bijeli) koji se prave samo od kozijeg ili ovčijeg mlijeka.

Brojni su kolači od lisnatog tijesta kao baklava, sa filom od oraha i šećernog sirupa ili galaktoboureko punjen gustom smjesom od mlijeka i žumanaca; pa opet neke, sad slatke, pite kao milopita (sa jabukama), karidopita (sa orasima), vassilopita (tradicionalni novogodišnji kolač)...