Ramazan širom svijeta

Muslimani širom svijeta s radošću dočekuju mjesec posta. Iako su osnovna pravila svugdje ista, zavisno od kulture i mogućnosti, razvili su se, ili u nekim kulturama zadržali, pojedini običaji koji su u drugim, iz više razloga, izumrli. Tako u Pakistanu pravo uzbuđenje predstavlja iščekivanje Mjeseca, koji svojim ukazivanjem na nebu objavljuje početak ramazana. Tada kreće prava gungula po ulicama, nabavljaju se potrebne namirnice, muškarci hitaju na prvi teravihnamaz, a žene pripremaju hranu za prvi sehur. Kako bi probudio komšiluk u vrijeme sehura, jedan muškarac udara u praznu konzervu, hodajući po pustim ulicama. Ovo je jeftina zamjena za tradicionalne bubnjeve. Ono što je interesantno je da je lokalni „bubnjar“ krišćanin, koga susjedi na Bajram nagrade poklonima i novcem u zahvalnost za njegovu podršku. U vrijeme sehura sa svih džamija čuje se ezan. Većina Pakistanaca jede obilate sehure, npr. parata hljeb s blagim karijem. Nakon toga obavezno slijedi čaj.
Odmah nakon sehura, ulice postaju prometne, ljudi idu na posao, a restorani otvoreni tokom sehura zavaraju se do iftara. Jedna od najboljih stvari tokom Ramazana u Maleziji je Ramazanski bazar, gdje možete kupiti raznolike delicije za iftar. Ovo je velika pomoć za ljude koji rade tokom dana i nemaju vremena za napraviti iftar.
Oni kupuju hranu na bazaru, nose je u kuće svojih roditelja, nana i deda, i zajedno rasposte. U Dubaiju, Iftarski top obavještava vjernike da je vrijeme da se prekine post još od 60-tih godina prošlog vijeka. Ovaj običaj začet je u Egiptu i danas se primjenjuje širom svijeta, pa i kod nas. U Egiptu se još uvijek mogu čuti tradicionalni bubnjevi. Musaharati je osoba koja udaranjem u mali bubanj šeta ulicama, nekad pjevajući, nekad vičući, i budi ljude na sehur. Nekoliko dana prije početka ramazana ulice egipatskih gradova prepune su ljudi koji kupuju ramazanske specijalitete. Domaće tjestenine, kolači i peciva kao što su kadaif, konafa i basbusa, zatim sok od kajsije, jogurt i turšija. U arapskom svijetu ramazan ne može proći bez tradicionalne supe od leće. U Kuvajtu je popularno jelo od piletine tašrib, dok se u Libanu najviše jede fatuš, miješana salata na pita hljebu.

Ramazan u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini, po pisanju Fejzi-bega Kulinovića u Zborniku za život i običaje Južnih Slovena, tradicionalna ramazanska sofra bila je znatno obimnija i složenija od današnje: “Na sofru dođe najprije čorba, za ovim ćevab, za ćevabom nešto slatko, pa onda opet slano, pa slatko - uvijek mora slijediti za slanim, sahan slatki i obratno” i
tako bi se slatko i slano za bosanskih iftara izmjenjivali i do 15 puta! Tradicionalni sarajevski iftar tako je započinjao ledenim šerbetom, a nastavljao slatkim od trešanja ili narandži, travničkim sirom i bademli-kolačem po izboru domaćice. Glavno jelo započinje čorbom i topom, nastavlja se bamijom i finim ćevabom sa slatkim
od dunja, zeljanicom, ekmek-kadaifom sa kajmakom, šarenom dolmom, studenom jalandži-dolmom, toplom dženečijom, bijelim pilavom, rumenim hošaf-kompotom, a sve završava nargilom, čibucima i kahvom.
Pozivanje na iftar u Bosni ima čak i svoj protokol, odnosno, najbliža familija zove se u posljednjoj sedmici ramazana. U gradskim sredinama postojao je običaj da vlasnici zanatskih ili trgovačkih radnji u čaršiji naprave jedan iftar tokom ramazana upravo u radnji. Takav se iftar nije spremao u kući, već bi se naručivao u čaršiji.