Sve o šećeru

Šećer moramo čuvati na suhom mjestu. Ne treba ga istucati onda kad ga upravo trebamo, već kad za to imamo vremena, a za kolače i pecivo ga prosijemo kroz sitno sito, pa dobijemo šećer u prahu.

Šećer za posipanje. Prosijemo grubo usitnjeni šećer kroz rešeto, a ono što na taj način dobijemo kroz grubo vlaknasto sito, prosijemo još kroz jedno sitno sito za šećer, pa na taj način dobijemo šećer u prahu i dvije vrste šećera za posipanje.
Jednostavniji je postupak s bubnjem za šećer s ulošcima/umecima. Da bismo obojili šećer za posipanje, stavimo ga na tanjir i bojimo kistom umočenim u boje za kuhanje, nakon čega ga ravnomjerno promiješamo rukom, istresemo na papir i ostavimo da se suši. Ako želimo dobiti veoma svijetlu boju, onda boju promiješamo s vodom, a ako želimo vrlo tamnu , moramo ga nakon sušenja još jednom obojiti. Žutu boju dobijemo od šafrana, smeđu od ekstrakta kafe, crvenu od cvekle, zelenu od špinata.

Mirisni šećer, ako se češće koristi, treba uvijek biti pripremljen, a u dobro zatvorenim posudama/čašama može se čuvati i mjesecima. Mirisni šećer s narandžom ili limunom dobijemo trljanjem o koricu dok šećer od toga ne požuti, nakon toga odvojimo žuti dio, i kad nam zatreba, lagano usitnimo. Ako je komad šećera pretvrd, istucamo ga u avanu. Šećer se istuca s narančinim cvjetovima , nakon što smo iste osušili , stavljene na papir, na suhom mjestu . Na količinu od jedne kave ne šalice svježeg cvijeta možemo uzeti 10 dkg šećera.

Ružin šećer načinimo od 10 kapljica ružinog ulja i 5 dkg šećera . Vaniliju razrežemo , istucamo u avanu i zajedno s njom istucamo i malo šećera, dok ne bude sasvim sitan, nakon čega šećer prosijemo, a što ostane ponovo s vanilijom tucamo u avanu.

Zaprženi šećer (karamel) pripremamo na taj način, da istucani šećer rastopimo u mesinganom tignju, dok ne požuti i zapjeni se, dolijemo malo hladne vode i pustimo da zakuha. Tamnije zapržen šećer koristi se za smeđe umake.