Palestinska kuhinja

Palestinska kuhinja je dosta slična i komšijskim – poput Libanona, Sirije, Jordana, iako ima svoja prepoznatljiva jela i delicije.

Tradiciju te kuhinje prati epitet zdrave hrane, koja je pretežno slatko - kiselog okusa. Kiselost proizilazi iz korištenje jogurta i njegovih nusproizvoda, zatim limuna, nara, nezrelog grožđa te paradajza i tamarinda. Slatkoća dolazi uglavnom iz suhog voća poput grožđica, datula, marelice i smokve.
Postoji dosta varijacija između gradske i seoske hrane, obale i unutrašnjosti, sjevernih i južnih regija. Urbana kuhinja je profinjenija i delikatnija, sa više sastojaka i više je na nju bilo uticaja sa strane. S druge strane, obalna područja uglavnom se oslanjaju više na morske plodove i povrće nego u unutrašnjosti, gdje je janjetina glavna bjelančevina.
Kada se govori o svakodnevnim obrocima, doručak je obično brz i opušten. Na stolu obavezno moraju biti masline, pavlake te zatar (mješavina začina origano + susam) kao i vruć čaj.
Također, jede se i specijalni arapski hljeb markook– izgleda kao somun, samo skroz tanak, nešto poput meksičkih tortilja. Kuhana i pečena jaja, masline crne ili zelene, svjež paradajz i krastavci također obično idu uz doručak.
Za ručak, kao glavno jelo dana, osnovne namirnice uključuju rižu, bamiju, janjenitnu, piletinu, ribu i povrće. Nezaobilazan dodatak je maslinovo ulje i samneh (maslac ili tzv. ghee).
Maslinovo ulje dobro se miješa s kiselim sokovima i doprinosi osnovnom palestinskom okusu, te se dodaje da su česta jela i punjene paprike ili tikvice.
Također, dosta je zastupljena i riba - na žaru ili pržena. Nikada se ne priprema s mliječnim proizvodima, jer se vjeruje da je to nezdravo. Na kraju, večera je najlakši i najjednostavniji obrok. Razni omleti sa svježim sjeckanim travama i začinima, kao i razne salate često su na meniju.

Zanimljivost: Hrana se uvijek priprema u količinama koje dozvoljavaju da neko i nepozvan upadne na obrok. Kafa, čaj, slatko i brojni začini Ručak i druga jela obavezno slijedi ponuda svježeg voća: grožđa, breskvi, šljiva, smokvi, jabuka. Qahwa turkiyeh ili turska kafa služi se tokom dana. Ne smijemo zaboraviti ni slatkiše. Najpoznatije slatko je knafeh od blagog bijelog sira, a u palestinskim kućama pripremaju se i razni pudinzi (kao što je muhallabiyeh - sutlijaš s mlijekom, bademima i pistacijama), baklave te druge poslastice. Začini koji se najviše koriste u palestinskom kuhanju su kumin, kardamom, cimet, muškatni oraščić, piment, crni biber i summac. Timijan, korijander, peršun, ruzmarin s druge strane, su najpopularnije bilje za salate i umake. Ne smijemo zaboraviti ni zatar koji je u stvari mješavina origana i susama, kao i tahin. Tahin je sjemenka okusa vrlo sličnog senfu i veoma je zdrav, posebno za štitnu žlijezdu

Najpoznatija jela
Neka od najpoznatijih palestinskih jela su falafel (vegetarijanska alternativa ćevapima), magluba (riža s piletinom), hummus (služi se i kao namaz i kao umak),
knafeh (desert sa sirom), mansaf (janjetina s jogurtom i rižom – posebno se sprema kada se radi o velikim skupovima ili vjenčanjima), mutabel (izmiksani pečeni patlidžani s tahinom i limunom) i brojni drugi. U Palestini hrana mora lijepo i izgledati, te kod njih važi poslovica: „Hrana se i očima jede!”