Cikorija

Cikorija kroz historiju
Listove i korijen cikorije antički su narodi upotrebljavali kao povrće i salatu, a smatrali su je uspješnim lijekom za bolesti želuca i oka te kao sredstvo protiv trovanja. Upravo zbog toga nije im bila dovoljna divlja cikorija, nego su je počeli uzgajati već oko 300 godina prije Krista. Cikoriju spominju u svojim djelima grčki i rimski pisci Aristofan i Teophrastus, te Dioskirud i Plinije stariji u svom enciklopedijskom djelu Historia naturalis. Ova dva savremenika prikazuju cikoriju kao dobrar lijek za bolesti jetre, želuca i bubrega. Horacije
spominje cikoriju u jednoj svojoj odi. Stari su Germani poznavali cikoriju, ali kao magično piće pripremljeno iz listova biljke. Cikoriju su poznavali i Arapi kao hranjivu i ljekovitu biljku. I ostali evropski narodi su je poznavali ali više kao ljekovitu biljku, nego kao hranu ili magično piće. Ne zna se kad su korijen cikorije prvi put pržili i iz njega pravili napitak. Iz knjige Prospera Alpinusa iz Padove, izdane 1592., vidi se da je dobro poznavao cikorijin napitak. Zato historičari smatraju da su Talijani
i Belgijanci cikoriju koristili prije kraja XVI stoljeća za pravljenje napitaka, pripremu supe i umaka. Godine 1763. u Prusiji, u blizini Berlina, a nešto kasnije i Magdeburga, podizane su ogromne plantaže cikorije, u doba vladavine Fridriha Velikog, koji je taj posao osobno poticao. Prva tvornica cikorije u Evropi izgrađena je 1760. u Holzmindenu. Nakon 1770., kad je berlinski medicinski fakultet dao o cikoriji pohvalnu ekspertizu, počele su se graditi tvornice za preradu cikorije širom Njemačke. Potrošnja cikorije naročito je porasla u vrijeme Napoleonskih ratova 1806.-1813. kad je Evropa bila blokirana i kafa se više nije mogla uvoziti. Tako je u XIX stoljeću kultiviranje cikorije i pravljenje napitka cvjetalo u cijeloj Evropi. Kasnije je ugled cikorije porastao i u ostalim zemljama.
Zanimljivost: U mnogim narodnim pričama o cikorijinim plavim cvjetovima, priča se i da su ti cvjetovi transformirane oči djevojke koja plače za svojim draganom koje je otplovio i nikada se nije vratio, a jedna priča, iz njemačke tradicije, govori da je mlada djevojka koja nije mogla prestati plakati za svojim preminulim draganom pretvorena u cvijet cikorije.

Uzgoj
Cikorija je danas poznata kao kultivirana biljka, nastala iz divlje cikorije koju često vidimo uz ceste i puteve kao biljku lijepih malih plavih cvjetova. Srodna je endiviji (Cichorium intybus, varietas foliosum Hegi) čije listove koristimo kao salatu. Trajnica je. Ima vretenasti korijen iz kojega se razvije preko jedan metar visoka biljka. Stabiljka i listovi su pokriveni oporim, oštrim dlakama. Donji su listovi perasto izrezani, krupni su i dugački. Ima male, svijetloplave lijepe cvjetove koji se mogu vidjeti između juna i jula. Danas se cikorija za industrijske svrhe kultivira na znatnim površinama, jer je postala jedna od omiljenih supstituta za kafu. Na pijaci se ova biljka najčešće može naći pod imenom radić ili cikorija. Radi se zapravo o visokokultiviranoj lisnatoj cikoriji čija se lisna rozeta u određenoj fazi razvoja na vrhu poveže, pa se listovi čvrsto priljube jedan uz drugi i rastu u visinu. Unutrašnji listovi, lišeni svjetlosti i sunčevih zraka, gube hlorofil, postaju blijedožućkasti do sasvim bijeli, mekani i vrlo ukusni, gubeći nešto od gorčine svojstvene cikoriji, koja dolazi od glikozida i intibina. Lisnata cikorija može imati i potpuno drukčiji izgled. Naime, lišće može da joj bude široko rasperjano, izrazito zelene boje, jer listovi nisu vezivani pa ne gubi hlorofil. Gorkastog je okusa zato što su zeleni listovi zadržali istu količinu glikozida i intibina. Ovu vrstu prodavci po pravilu nazivaju cikorijom, ne povezujući je na bilo koji način s radićem. Vadi se u jesen, tako što se očisti od zemlje i nadzemnih dijelova, isiječe po dužini, zatim naniže na konac i suši u hladu na propuhu. Listovi i cvjetovi, koji su rijetko u upotrebi, beru se za vrijeme cvata.

Cikorija u domaćinstvu
Cikorija iz crvenih i bijelih sorti je dostupna i tokom zimskih mjeseci. Kuhanjem, pirjanjem pa čak i pečenjem mogu se od cikorije pripremiti različita ukusna jela. Bijeli izdanci cikorije izuzetno su bogati balastnim tvarima. Budući da se cikorija može nabaviti tokom cijele godine, njeni su izdanci najbolje ljekovito povrće za neke bolesti. Cikorija se danas uglavnom koristi u narodnoj medicini za liječenje oboljenja jetre, zatim kao sredstvo za jačanje, a također pomaže pri varenju hrane i sastavni je dio mješavina za proljetno čišćenje organizma. Pomaže i pri previsokoj razini kolesterola i masnih tvari u krvi i rizika koji su s time povezani: visoki krvni tlak, arterioskleroza, infarkt i moždani udar. Za jačanje organizma i protiv malokrvnosti upotrebljava se sok svježeg nadzemnog dijela biljke, dok se čaj priprema od osušenog korijena i koristi kod bolesti jetre i žučnih puteva. Supstitut za kafu Frankova cigura ili sirotinjska kafa sprema se tako što se korijen ispeče i samelje u prah, a zatim skuha, procijedi i gusti sadržaj se dodaje kafi u odnosu 3:1 (kafa: cikorija). Pošto je inulin polisaharid koji hidrolizom daje fruktozu ili voćni šećer, kod nas ga u narodnoj medicini koriste dijabetičari.