Kako je nastao sladoled?
Čaj u vrećicama izumio je Thomas Sullivan 1904. godine, no toga nije bio ni svjestan. Ovaj njujorški trgovac čajem i kavom često je svojim kupcima slao uzorke u malim limenkama. No zaključio je da je jeftinije čaj slati u malim vrećicama. Sullivan je mislio da će kupci uzorke istresti u čajnik. No budući da nije priložio upute, kupci su u vruću vodu uranjali cijelu vrećicu. Ubrzo je počeo dobivati brojne narudžbe, pa je čaj počeo pakirati strojno u jeftinije vrećice od gaze.
No i čaj je nastao posve slučajno, i to 2737. godine pr. n. e. Kineski car Shen Nong bio je i znanstvenik, pa je radi sprečavanja bolesti izdao naredbu da vodu prije pijenja uvijek treba prokuhavati. Dok je bio na putu u udaljene pokrajine, nekoliko zalutalih listića palo je u kotao u kojem se kuhala voda. Car ju je kušao i oduševio se.
Bombončiće Pez izumio je Bečanin Eduard Haas, gorljivi protivnik pušenja. Bomboni s okusom metvice trebali su zamijeniti cigarete. Kutijice-igračke i voćne okuse Haas je uveo 1952. da lakše proda bombone u Americi.
Frank Epperson jedne je hladne noći 1905. godine zaboravio limunadu i štapić za miješanje na terasi. Do jutra se je limunada zamrznula i dočekao ga je prvi sladoled na štapiću. Ledeni desert svidio se i njegovim vršnjacima.
Rutzh Wakefield, vlasnica restorana Toll House Inn u Massachusettsu, 1930. godine u tijesto za kekse ubacila je komadiće čokolade za kuhanje. Mislila je da će se čokolada rastopiti, no zadržala je oblik. Keksi su postali pravi hit, recept je objavljen u bostonskim novinama, a tvrtka Nestle ubrzo ih je počela i masovno proizvoditi.
Kineski ke-tsiap, umak od ukiseljene ribe, u Maleziji je postao kechap, a u Indoneziji ketjap. Izvorna verzija okusom je bila mnogo sličnija umaku od soje ili umaku Worchestershire nego suvremenom kečapu. Engleski moreplovci iz 17. stoljeća prvi su otkrili ovaj kineski začin i donijeli ga na zapad. U 18. stoljeću počeli su mu dodavati rajčice.
