Luk

Crveni luk ubraja se među najstarije povrće i ljekovito bilje. Jedna prastara izreka, urezana klinastim pismom u kamenu, prepričano, glasi: Tko jede crveni luk u jesen, neće ga boljeti želudac zimi! Također, postoje podaci da se crveni luk uzgajao u Mezopotamiji i Egiptu još prije 6.000 godina! Ni jedna druga biljka nije tako čest motiv na freskama egipatskih grobnica kao – crveni luk.
U mnogim krajevima svijeta crveni luk bio je sveta biljka i nije se smio jesti.

Poznata je staroslavenska izreka Crveni luk je lijek za sedam bolesti. Ljekovita su svojstva crvenoga luka mnogobrojna. U suvremenoj fitoterapiji navodi se njegovih 15 ljekovitih svojstava i čak tridesetak oboljenja kod kojih ta dragocjena biljka pomaže. Crveni luk je odličan diuretik. On vrlo efikasno odstranjuje tekućinu iz organizma pa se preporučuje oboljelima od reumatizma, artritisa, gihta, kod otežanog mokrenja i smanjenja funkcije bubrega. Također je odličan lijek kod cistitisa (upale mokraćnog mjehura) i upale prostate. On regulira probavu, pospješuje izlučivanje probavnih sokova i poboljšava apetit. Osobama koje pate od opstipacije (zatvora) crveni luk pomaže regulirati rad crijeva i redovitost stolice. Crveni luk se preporučuje osobama oboljelima od bronhitisa, upale grla te za izbacivanje glista iz crijeva. Danas je klinički potvrđeno da crveni luk jača slabo srce i oslabjelom organizmu vraća snagu. Poznati francuski travar Messegue isticao je da je crveni luk pogonsko gorivo za sportaše. Graditelji egipatskih piramida crpili su snagu iz crvenog luka koji su svakodnevno jeli u velikim količinama. Međutim, unatoč njegovoj nesumnjivoj ljekovitosti, crveni luk još nije službeno priznat kao ljekovita biljka!

Ipak, crveni luk se ne preporučuje osobama s osjetljivim želucem jer im može činiti nadražajne smetnje. Tko ima slabu probavu, neka izbjegava crveni luk. Također ga se ne preporučuje jesti uz večernji obrok jer izaziva pojačanu žeđ. Crveni luk najbolje je jesti sirov, a najnekorisniji je pržen jer dugotrajna visoka temperatura uništava njegove korisne sastojke.

Posebno jak miris luku daju tvari bogate sumporom, koje su jednako tako odgovorne i za njegova ljekovita svojstva. Uz to  je bogat i homom, mineralom u tragovima koji pomaže u staničnoj rekaciji s inzulinom, zatim vitaminom C i brojnim flavonoidima.

Specifičan ljuti okus i miris luka posljedica su eteričnih ulja. Luk svojim sastojcima pojačava apetit i pospješuje probavljanje hrane.

Veći unos luka u organizam smanjuje nivo glukoze u krvi. U tom procesu pomoćni element je i prisustvo hroma u luku, koji pomaže stanicama da pravilno reagiraju na oslobođeni inzulin. Istraživanja kod dijabetičara pokazala su da hrom može smanjiti brzo podizanje šećera u krvi, povećati tolerantnost stanica na glukozu, smanjiti razinu inzulina, te smanjiti kolesterol i trigliceride. Jedna šalica svježeg luka (oko 250 g) sadrži skoro 20% dnevnih potreba za ovim mineralom.

Redovna upotreba luka i bijelog luka utječe i na prevenciju od ateroskleroze, te srčanog i moždanog udara.

Kupovina i čuvanje
Kod kupovanja izaberite glavice luka koje su čiste i dobro oblikovane. Vrat glavice luka ne smije biti otvoren, dok ljuska treba biti pripijena, a ne hrskava i lomljiva. Izbjegavajte korištenje luka koji je proklijao, ima plijesan, mekanu glavicu ili mrlje. Luk čuvajte na sobnoj temperaturi, na tamnom i prozračnom mjestu. Možete ga čuvati u mrežastim košarama, da zrak može cirkulisati ispod glavica luka.